AKO (odgovor Kiplingovom imperijalizmu) ako mislišda se laste neće vratitiu gnezdopod stre'om dedine štalei nikad se ne setišprve ljubavi i prvog poljupcarastanaka i sastanakaslanih majčinskih suzai mrgodnog pogleda ocašto ti ćuška pare u džepi kad si plakaou vojničkom klozetu ako smatrašda nemaš ni jednog drugada nemaš koga da izdašda nemaš brata i sestruako si zaboravioprvu tuču na igrancizbog onih plavih očijukao Dunav dubokihi hladne vode sa česmedok si krvav nos prao ako te nečija smrtdo sadanije dirnulai svaki damar ti pomerilai ne sećaš se crvene jabukeiz ruke hrapavetežačke i žuljave ako nisi pročitaoni slovani pesmeniti jedne jedine knjigemakar i na nemuštom jezikuako ti slovo nije lepotnoveć latinsko ako nikad nisidrvo kalemiošljivu milovaonajlepši grozd detetu biraoi kroz nišanprelepu srnu gledaoa nisi oroz povukao ako nisi ratovaodok su ti narod ubijaliako nisi bio klanno si ti druge smrtioukoliko nisi žrtvakako dolikuje narodukojem pripadašnego dželat kakve su ti komšije ako nisi sreo ženuvredniju od celog svetai najlepšu od postanka(i nisi našla mužakoji malo priča a mnogo ljubi)i ako niste porodili detepostali otadžbinai majka zemljaa porod iskreno zajecanad vašim odrom ako Vuk Romii Njegoš Visokii Sveti Praotacšto je kamenje od ledenih sindžira otimaoi Crni da crnjši ne mož' bit'i lukavi kum mui Pera zaduženinisu tvojiili ti nisi njihov ako nemaš najmanječetiri prestona gradaod kojih jejedan Beodrugi Pod Goromtreći Lukaa četvrti carski ispod Kaljaje ako nikad nisi gazio hladan potokosvajao ženuna brdo se peoako nisi žito žnjeoi pesmu pojaoako ti vuci nikadnisu tor poklalii tri puta se kućioako knjigu nikad nisi kupioi hleb koji bacaš ljubiooranicu u ruci krunioako te suša nije ubilai voda nije odnela ako vlas' nisi pcovaoi porezu redno plaćaoako nisi bio na mobikad ste najsiromašnijem kuću gradilina slavi nisi sedeoi sa ljudima mudro zboriona svadbi nisi pucaoi jabuku pogodioako nisi kravu hraniteljkunežno mazioako stoci u oboru nisi tepaoženu psovaodecu grdioi Žujova na lancu držao ako škole nisi završiozemlju izoraobaštu okopaoknjigu napisaopesmu opevaosliku namalaočoveka izlečiomost sagradiodrvo zasadiocveće pokloniosveću zapaliogroblje obišao ako smatrašda ćeš večno živetii svakoga dana mretida si sam na svetui ako ne voliš nekogaviše od sebei nisi spreman da za ljubav mreš onda ako sve ovo nisiili nećešonda nisi ništaidi tamodaj Kosmetniko ga neće uzeti od tebejer ne daješ svoje


AKO 
(odgovor Kiplingovom imperijalizmu)

ako misliš
da se laste neće vratiti
u gnezdo
pod stre'om dedine štale
i nikad se ne setiš
prve ljubavi i prvog poljupca
rastanaka i sastanaka
slanih majčinskih suza
i mrgodnog pogleda oca
što ti ćuška pare u džep
i kad si plakao
u vojničkom klozetu

ako smatraš
da nemaš ni jednog druga
da nemaš koga da izdaš
da nemaš brata i sestru
ako si zaboravio
prvu tuču na igranci
zbog onih plavih očiju
kao Dunav dubokih
i hladne vode sa česme
dok si krvav nos prao

ako te nečija smrt
do sada
nije dirnula
i svaki damar ti pomerila
i ne sećaš se crvene jabuke
iz ruke hrapave
težačke i žuljave

ako nisi pročitao
ni slova
ni pesme
niti jedne jedine knjige
makar i na nemuštom jeziku
ako ti slovo nije lepotno
već latinsko

ako nikad nisi
drvo kalemio
šljivu milovao
najlepši grozd detetu birao
i kroz nišan
prelepu srnu gledao
a nisi oroz povukao

ako nisi ratovao
dok su ti narod ubijali
ako nisi bio klan
no si ti druge smrtio
ukoliko nisi žrtva
kako dolikuje narodu
kojem pripadaš
nego dželat kakve su ti komšije

ako nisi sreo ženu
vredniju od celog sveta
i najlepšu od postanka
(i nisi našla muža
koji malo priča a mnogo ljubi)
i ako niste porodili dete
postali otadžbina
i majka zemlja
a porod iskreno zajeca
nad vašim odrom

ako Vuk Romi
i Njegoš Visoki
i Sveti Praotac
što je kamenje od ledenih sindžira otimao
i Crni da crnjši ne mož' bit'
i lukavi kum mu
i Pera zaduženi
nisu tvoji
ili ti nisi njihov

ako nemaš najmanje
četiri prestona grada
od kojih je
jedan Beo
drugi Pod Gorom
treći Luka
a četvrti carski ispod Kaljaje

ako nikad nisi gazio hladan potok
osvajao ženu
na brdo se peo
ako nisi žito žnjeo
i pesmu pojao
ako ti vuci nikad
nisu tor poklali
i tri puta se kućio
ako knjigu nikad nisi kupio
i hleb koji bacaš ljubio
oranicu u ruci krunio
ako te suša nije ubila
i voda nije odnela

ako vlas' nisi pcovao
i porezu redno plaćao
ako nisi bio na mobi
kad ste najsiromašnijem kuću gradili
na slavi nisi sedeo
i sa ljudima mudro zborio
na svadbi nisi pucao
i jabuku pogodio
ako nisi kravu hraniteljku
nežno mazio
ako stoci u oboru nisi tepao
ženu psovao
decu grdio
i Žujova na lancu držao

ako škole nisi završio
zemlju izorao
baštu okopao
knjigu napisao
pesmu opevao
sliku namalao
čoveka izlečio
most sagradio
drvo zasadio
cveće poklonio
sveću zapalio
groblje obišao

ako smatraš
da ćeš večno živeti
i svakoga dana mreti
da si sam na svetu
i ako ne voliš nekoga
više od sebe
i nisi spreman da za ljubav mreš

onda

ako sve ovo nisi
ili nećeš
onda nisi ništa
idi tamo
daj Kosmet
niko ga neće uzeti od tebe
jer ne daješ svoje


AKO! (odgovor Kiplingovom imperijalizmu)

Džozef Radjard Kipling (Joseph Rudyard Kipling; Bombaj, 30. decembar 1865. – London, 18. januar 1936), bio je engleski književnik, novinar, pisac.

Marko Car Naše primorje - Slike i Utisci s Primorja Marko Car (Herceg Novi, 30. avgust 1859 — Beograd, 1. novembar 1953) bio je srpski književni kritičar, esejista i putopisac.Marko Car je rođen 30. avgusta 1859. godine u Novome (Herceg Novi), u Boki Kotorskoj. Započeo je školovanje rodnom mestu, pa nastavio gimnaziju u Kotoru, ali se u petom razredu gimnazije zbog porodičnih problema, morao vratiti kući. Vreme provodi učeći i pokušavajući da piše u društvu sa mladim prijateljima Tomom Krstom Popovićem i Simom Matavuljem.

Nase primorje - Slike i Utisci s Primorja

Marko Car 
Naše primorje - Slike i Utisci s Primorja 
Marko Car (Herceg Novi, 30. avgust 1859 — Beograd, 1. novembar 1953) bio je srpski književni kritičar, esejista i putopisac.
Marko Car je rođen 30. avgusta 1859. godine u Novome (Herceg Novi), u Boki Kotorskoj. Započeo je školovanje rodnom mestu, pa nastavio gimnaziju u Kotoru, ali se u petom razredu gimnazije zbog porodičnih problema, morao vratiti kući. Vreme provodi učeći i pokušavajući da piše u društvu sa mladim prijateljima Tomom Krstom Popovićem i Simom Matavuljem.


Naše primorje - Slike i Utisci s Primorja Marko Car polovne knjige stare knjige

Naše primorje - Slike i Utisci s Primorja

Aleksandar SolženjicinSveća na vetru - Jelen i logorska lepoticaSVEĆA NA VETRUJELEN I LOGORSKA LEPOTICAALEKSANDAR SOLŽENJICINOBELISKBEOGRAD1971D R A M EPrevod sa ruskog i pogovor: MILIVOJE JOVANOVIĆDve drame velikog ruskog književnika Aleksandra Solženjicina u izdanju beogradskog Obeliska iz 1971. godine.Aleksandar Solženjicin (rus. Aleksandr Isaevič Solženicыn, Kislovodsk, 11. decembar 1918 — Moskva, 3. avgust 2008) bio je ruski pisac, dramaturg, istoričar i akademik. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1970. godine. Bio je član Ruske akademije nauka (od 1997. godine) i Srpske akademije nauka i umetnosti (od 1994. godine).

Sveca na vetru - Jelen i logorska lepotica

Aleksandar Solženjicin
Sveća na vetru - Jelen i logorska lepotica
SVEĆA NA VETRU
JELEN I LOGORSKA LEPOTICA
ALEKSANDAR SOLŽENJICIN
OBELISK
BEOGRAD
1971
D R A M E
Prevod sa ruskog i pogovor: MILIVOJE JOVANOVIĆ
Dve drame velikog ruskog književnika Aleksandra Solženjicina u izdanju beogradskog Obeliska iz 1971. godine.
Aleksandar Solženjicin (rus. Aleksandr Isaevič Solženicыn, Kislovodsk, 11. decembar 1918 — Moskva, 3. avgust 2008) bio je ruski pisac, dramaturg, istoričar i akademik. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1970. godine. Bio je član Ruske akademije nauka (od 1997. godine) i Srpske akademije nauka i umetnosti (od 1994. godine).


Aleksandar Solženjicin
Sveća na vetru - Jelen i logorska lepotica
Dve drame velikog ruskog književnika Aleksandra SolženjicinA.

Sveća na vetru - Jelen i logorska lepotica

NjegošOgledalo srpskoOgledalo srpsko (org. Ogledalo srbsko) jeste zbirka pesama Petra II Petrovića Njegoša, objavljena prvi put 1835. godine. Prvo izdanje u Srbiji je iz 1845. godine.*Zbirka se sastoji od pesama za koje se smatra da ih je napisao sam Njegoš, kao i pesama za koje se smatra da su delo drugih autora, ili narodnih kazivača i guslara koje je Njegoš sakupio.Njegoševe pesme:Sjeni Aleksandra PuškinaBoj na MartinovićeOsveta uskočkaPohara ŽabljakaPogibija Bećir- bega BušatlijeUdar na SalkovinuOsveta Jakše kapetanaOstale pesme:Sinovi IvanbegoviOsveta Batrića PerovićaSrpski Badnji večeMiloradović poslanik Petra VelikogaCarev LazIbraim-Paša i VelestovciUdar na Vuka MandušićaĆuprilić VezirUdar Turakah na selo TrnjinePetar BoškovićUdar na selo TrnjineNe daju vuci ovacahCarev sestrić i PiperiVuk TomanovićBoj s KučimaNikac od RovinahOvce Nikca od RovinahSinovi ObilićaStan polako, Rogoje, mnogo ti je obojeUdar na ovce kneza VujadinaSmrt Nikca od RovinahKrvavi ručakDva BaletićaŠćepan MaliJunačka smrtSpužani i PiperiBrza osveta, gotova štetaUdar na ĆurilacUdar Mahmut-Paše na PipereKlorinda SrpskaBoj s vezirom Mahmut-PašomPogibija vezira Mahmut-Paše na selo KruseOsveta bratskaBoj za PasišteOsman Kapetan i PješivciRazur VranićahOsveta BajovaPočetak bune protiv dahijaBoj na ČokešiniBoj na SalašuKnez Ivan KneževićBoj na MišaruMiloš Stojićević i Meho OrugdžićBoj na LozniciLuko Lazarević i PejzoHvala ČupićevaUdar na selo RogameOvce BajoveKula KaradžićaOsveta za nevjeru turskuGorsko kareBoj na Morači GornjojOsveta za nevjeru turskuPlač tri tavničaraOš, grivo, tuđe je mlivoPrimječanijePredislovije*PredislovijeNaše narodne pjesne ne trebaju nikakva predgovora za svoju preporuku, jer sad hvaliti ih pred svijetom, to bi bilo povtoravati ono što su već davno o njima kazali mnogi, i naši slavjanski i drugih narodah, naučeni ljudi, koji su ih pravedno pohvalili i u zvijezde podigli, a neki i usporedili ih s Omirovima i Osijanovima pjesnama. Za crnogorske pjesne može se reći da se u njima sadržava istorija ovoga naroda, koji nikakve žertve nije poštedio, samo da sačuva svoju svobodu. Istina da poezija na nekim mjestima ponešto uveličava podvige Crnogoracah; no na mnogima i važnijima drži se strogo točnosti. Od crnogorskijeh pjesanah što sad na svijet izlaze, ovo nije ni deseti dio; no glavni bojevi od 1702. svi su gotovo. Unaprijed nastojaće se da se objelodane i ona junaštva o kojima sad ovdje nije spomenuto.A što nema pečatana imena tko je ove pjesme skupio, uzrok je tome što ih nije jedan samo čovjek kupio i pisao, nego su skupljene ovako:kad bi kakav pjevač ovdje na Cetinju ispijevao pjesnu dobro, odmah bi se poveo u kog pisara da je napiše; daklen, ne može se jedan nazvati njihovim skupiteljem.Pjesme pak o besmrtnim podvizima knjaza i izbavitelja Srbije Karađorđa i njegovijeh hrabrijeh vojvodah prepisane su iz pjesmarice već pečatane.Cetinje, u Crnoj Gori, na Blagovijest 1845. god

Ogledalo srpsko

Njegoš
Ogledalo srpsko
Ogledalo srpsko (org. Ogledalo srbsko) jeste zbirka pesama Petra II Petrovića Njegoša, objavljena prvi put 1835. godine. Prvo izdanje u Srbiji je iz 1845. godine.
*
Zbirka se sastoji od pesama za koje se smatra da ih je napisao sam Njegoš, kao i pesama za koje se smatra da su delo drugih autora, ili narodnih kazivača i guslara koje je Njegoš sakupio.
Njegoševe pesme:
Sjeni Aleksandra Puškina
Boj na Martinoviće
Osveta uskočka
Pohara Žabljaka
Pogibija Bećir- bega Bušatlije
Udar na Salkovinu
Osveta Jakše kapetana
Ostale pesme:
Sinovi Ivanbegovi
Osveta Batrića Perovića
Srpski Badnji veče
Miloradović poslanik Petra Velikoga
Carev Laz
Ibraim-Paša i Velestovci
Udar na Vuka Mandušića
Ćuprilić Vezir
Udar Turakah na selo Trnjine
Petar Bošković
Udar na selo Trnjine
Ne daju vuci ovacah
Carev sestrić i Piperi
Vuk Tomanović
Boj s Kučima
Nikac od Rovinah
Ovce Nikca od Rovinah
Sinovi Obilića
Stan polako, Rogoje, mnogo ti je oboje
Udar na ovce kneza Vujadina
Smrt Nikca od Rovinah
Krvavi ručak
Dva Baletića
Šćepan Mali
Junačka smrt
Spužani i Piperi
Brza osveta, gotova šteta
Udar na Ćurilac
Udar Mahmut-Paše na Pipere
Klorinda Srpska
Boj s vezirom Mahmut-Pašom
Pogibija vezira Mahmut-Paše na selo Kruse
Osveta bratska
Boj za Pasište
Osman Kapetan i Pješivci
Razur Vranićah
Osveta Bajova
Početak bune protiv dahija
Boj na Čokešini
Boj na Salašu
Knez Ivan Knežević
Boj na Mišaru
Miloš Stojićević i Meho Orugdžić
Boj na Loznici
Luko Lazarević i Pejzo
Hvala Čupićeva
Udar na selo Rogame
Ovce Bajove
Kula Karadžića
Osveta za nevjeru tursku
Gorsko kare
Boj na Morači Gornjoj
Osveta za nevjeru tursku
Plač tri tavničara
Oš, grivo, tuđe je mlivo
Primječanije
Predislovije
*
Predislovije
Naše narodne pjesne ne trebaju nikakva predgovora za svoju preporuku, jer sad hvaliti ih pred svijetom, to bi bilo povtoravati ono što su već davno o njima kazali mnogi, i naši slavjanski i drugih narodah, naučeni ljudi, koji su ih pravedno pohvalili i u zvijezde podigli, a neki i usporedili ih s Omirovima i Osijanovima pjesnama. Za crnogorske pjesne može se reći da se u njima sadržava istorija ovoga naroda, koji nikakve žertve nije poštedio, samo da sačuva svoju svobodu. Istina da poezija na nekim mjestima ponešto uveličava podvige Crnogoracah; no na mnogima i važnijima drži se strogo točnosti. Od crnogorskijeh pjesanah što sad na svijet izlaze, ovo nije ni deseti dio; no glavni bojevi od 1702. svi su gotovo. Unaprijed nastojaće se da se objelodane i ona junaštva o kojima sad ovdje nije spomenuto.
A što nema pečatana imena tko je ove pjesme skupio, uzrok je tome što ih nije jedan samo čovjek kupio i pisao, nego su skupljene ovako:kad bi kakav pjevač ovdje na Cetinju ispijevao pjesnu dobro, odmah bi se poveo u kog pisara da je napiše; daklen, ne može se jedan nazvati njihovim skupiteljem.
Pjesme pak o besmrtnim podvizima knjaza i izbavitelja Srbije Karađorđa i njegovijeh hrabrijeh vojvodah prepisane su iz pjesmarice već pečatane.
Cetinje, u Crnoj Gori, na Blagovijest 1845. god


Njegoš
Ogledalo srpsko
Ogledalo srpsko (org. Ogledalo srbsko) jeste zbirka pesama Petra II Petrovića Njegoša, objavljena prvi put 1835. godine. 


Knut HamsunPan* Pan„Moja nova knjiga će biti veoma lepa; dešava se na severu, jedna strasna ljubavna priča, bez ikakvih polemika, samo ljudi pod drugim nebom. . . “Iz Hamsunovog pisma, oktobra 1893. „Pan“ je najpoznatije Hamsunovo delo i jedan od najvećih ljubavnih romana u svetskoj literaturi. Pored toga, „Pan“ je i himna prirodi severa i severnog leta. Hamsun je rođen u Norveškoj, u malom mestu Lom, i veći deo svog detinjstva i rane mladosti proveo je na krajnjem severu, u oblasti polarnog kruga, gde se i odvija radnja romana „Pan“. Uprkos velikom uspehu romana „Glad“, Hamsun je, ipak, tek sa „Panom“ stekao svetsku slavu, kao najuticajniji pisac koji se ikada pojavio u zemljama severne Evrope.Novi prevod „Pana“ Flavija Rigonata bio je neophodan da još bolje osvetli ovaj najsjajniji biser norveške književnosti. „Nije važno da li pada kiša ili duva vetar; često neka mala radost može da te obuzme u kišni dan i navede te da se negde skloniš i uživaš u svojoj sreći. Stojiš tako i gledaš pravo ispred sebe, tu i tamo se tiho smeješ i osvrćeš se. Na šta li tada misliš? Na čisto okno nekog prozora, sunčev zrak na staklu, prizor nekog potoka, i možda na plavu pukotinu na nebu. Više od toga nije potrebno.“

Knut Hamsun
Pan
*

Pan
„Moja nova knjiga će biti veoma lepa; dešava se na severu, jedna strasna ljubavna priča, bez ikakvih polemika, samo ljudi pod drugim nebom. . . “
Iz Hamsunovog pisma, oktobra 1893.

„Pan“ je najpoznatije Hamsunovo delo i jedan od najvećih ljubavnih romana u svetskoj literaturi. Pored toga, „Pan“ je i himna prirodi severa i severnog leta. Hamsun je rođen u Norveškoj, u malom mestu Lom, i veći deo svog detinjstva i rane mladosti proveo je na krajnjem severu, u oblasti polarnog kruga, gde se i odvija radnja romana „Pan“.

Uprkos velikom uspehu romana „Glad“, Hamsun je, ipak, tek sa „Panom“ stekao svetsku slavu, kao najuticajniji pisac koji se ikada pojavio u zemljama severne Evrope.
Novi prevod „Pana“ Flavija Rigonata bio je neophodan da još bolje osvetli ovaj najsjajniji biser norveške književnosti.

„Nije važno da li pada kiša ili duva vetar; često neka mala radost može da te obuzme u kišni dan i navede te da se negde skloniš i uživaš u svojoj sreći. Stojiš tako i gledaš pravo ispred sebe, tu i tamo se tiho smeješ i osvrćeš se. Na šta li tada misliš? Na čisto okno nekog prozora, sunčev zrak na staklu, prizor nekog potoka, i možda na plavu pukotinu na nebu. Više od toga nije potrebno.“


Knut Hamsun
Pan
„Pan“ je najpoznatije Hamsunovo delo i jedan od najvećih ljubavnih romana u svetskoj literaturi.

Hauard VajthausZlotvor bez lica Priča o kriminalnom geniju, njegovim maskiranim poslušnicima i princezi sa nožem za mazanje putera, a sve sa eksplozivima i nešto guranja i laktanja. Jesen je 1894. u kući ekscentrične tetke Lusi u Jorkširu, u Engleskoj. Četrnaestogodišnja avijatičarka Emelin Kejli, "neuništivi" je kopilot. Robert "Gumeni" Berns i princeza Purna, tek odbegla učenica iz škole za mlade dame Sv. Grimelda, veselo skaču s krova na zahtev svog novog tutora, blesavog američkog pronalazača profesora Zvonkla. Ali za ovu šašavu družinu nevolje se tek spremaju: nastavnice iz Sv. Grimelde žele Purnu nazad, vlada želi da se Purna vrati u školu i, što je najgore, veliki kriminalni genije poznat kao Zlotvor bez lica želi da je otme. Sledeći Nastrožu školu na svetu priča Zlotvor bez lica skače od šuma oko Donjeg Strašilova do najmračnijih kaljuga Londona, dok naši prijatelji pokušavaju da smrse konce zlom geniju i njegovim maskiranim poslušnicima. Zločinački plan da se otme princeza Purna uvući će naše likove u lude jurnjave i nemilosrdne borbe escajzima i servisima za služenje čaja. Priča će nas voditi od smešnih kostima, letova u balonima iznad Londona, druženja s poznatim izmišljenim detektivima, preko lova na pacove i hrabrih pasa do opteg pustošenja koje će kulminirati u uzbudljivom raspletu na tek otvorenom mostu Tauer

Zlotvor bez lica

Hauard Vajthaus
Zlotvor bez lica

Priča o kriminalnom geniju, njegovim maskiranim poslušnicima i princezi sa nožem za mazanje putera, a sve sa eksplozivima i nešto guranja i laktanja.

Jesen je 1894. u kući ekscentrične tetke Lusi u Jorkširu, u Engleskoj. Četrnaestogodišnja avijatičarka Emelin Kejli, "neuništivi" je kopilot. Robert "Gumeni" Berns i princeza Purna, tek odbegla učenica iz škole za mlade dame Sv. Grimelda, veselo skaču s krova na zahtev svog novog tutora, blesavog američkog pronalazača profesora Zvonkla.

Ali za ovu šašavu družinu nevolje se tek spremaju: nastavnice iz Sv. Grimelde žele Purnu nazad, vlada želi da se Purna vrati u školu i, što je najgore, veliki kriminalni genije poznat kao Zlotvor bez lica želi da je otme.

Sledeći Nastrožu školu na svetu priča Zlotvor bez lica skače od šuma oko Donjeg Strašilova do najmračnijih kaljuga Londona, dok naši prijatelji pokušavaju da smrse konce zlom geniju i njegovim maskiranim poslušnicima. Zločinački plan da se otme princeza Purna uvući će naše likove u lude jurnjave i nemilosrdne borbe escajzima i servisima za služenje čaja. Priča će nas voditi od smešnih kostima, letova u balonima iznad Londona, druženja s poznatim izmišljenim detektivima, preko lova na pacove i hrabrih pasa do opteg pustošenja koje će kulminirati u uzbudljivom raspletu na tek otvorenom mostu Tauer


Hauard Vajthaus
Zlotvor bez lica
Ilustracije Bil Slavin

Erih fon DenikenErich von DänikenErich Von DanikenSjećanja na budućnostNeriješene zagonetke prošlosti(Sjećanja na budućnost: Neriješene zagonetke prošlosti) je knjiga švicarskog publicista Ericha von Dänikena originalno objavljena 1968. godine, poznata po tome što je popularizirala hipotezu o tzv. drevnim astronautima. Däniken je u knjizi niz arheoloških artefakata širom svijeta protumačio ili kao umjetnički odraz posjeta tehnološki superiorne, odnosno vanzemaljske civilizacije te ustvrdio kako su neki od najpoznatijih objekata iz drevnog doba, uključujući Piramide u Gizi sagradili vanzemaljci ili ljudi pod njihovim vodstvom, s obzirom da drevne kulture nisu raspolagale tehnološkim mogućnostima za njihovu izgradnju. Dänikenova knjiga, koja je izdana u doba kada je javnost širom svijeta počela sumnjati, odnosno odbacivati dotada etablirana shvaćanja te prihvaćati tzv. New Age vjerovanja, postala je međunarodni bestseler. Dvije godine kasnije je snimljen i istoimeni dokumentarni film, koji je postao veliki hit. Nasuprot tome, u redovima etablirane nauke je von Dänikenova knjiga postala predmet žestokog osporavanja, odnosno optužbi da promovira psuedonauku.*Kad se prvi puta pojavila (1968.), knjiga Sjećanja na budućnost naišla je na jak otpor i omalovažavanje kod arheologa i drugih stručnjaka, ali i na još jače oduševljenje kod široke čitateljske publike. Njegove hipoteze da su Zemlju posjetila visokorazvijena bića iz svemira, pa čak i sudjelovala u nastanku homo sapiensa, već je bila poznata iz znanstveno-fantastičnih romana. No Sjećanje na budućnost nije SF roman! Autor ne priča priču već nas upućuje na to gdje bi mogli biti dokazi da su svemirci stvarno boravili na Zemlji… Dokazi su skriveni u arheološkim nalazima, u drevnim legendama i religijama. Jer susret se dogodio davno, u vrijeme osvita čovječanstva.Nedavno, krenuli smo put zvijezda. No bića sa zvijezda već su, tvrdi autor, bila ovdje. Ostali su tragovi sjećanja na njih. Sjećanja i na našu budućnost koja je pred nama.

Sjecanja na buducnost


Erih fon Deniken
Erich von Däniken
Erich Von Daniken
Sjećanja na budućnost
Neriješene zagonetke prošlosti
(Sjećanja na budućnost: Neriješene zagonetke prošlosti) je knjiga švicarskog publicista Ericha von Dänikena originalno objavljena 1968. godine, poznata po tome što je popularizirala hipotezu o tzv. drevnim astronautima. Däniken je u knjizi niz arheoloških artefakata širom svijeta protumačio ili kao umjetnički odraz posjeta tehnološki superiorne, odnosno vanzemaljske civilizacije te ustvrdio kako su neki od najpoznatijih objekata iz drevnog doba, uključujući Piramide u Gizi sagradili vanzemaljci ili ljudi pod njihovim vodstvom, s obzirom da drevne kulture nisu raspolagale tehnološkim mogućnostima za njihovu izgradnju. Dänikenova knjiga, koja je izdana u doba kada je javnost širom svijeta počela sumnjati, odnosno odbacivati dotada etablirana shvaćanja te prihvaćati tzv. New Age vjerovanja, postala je međunarodni bestseler. Dvije godine kasnije je snimljen i istoimeni dokumentarni film, koji je postao veliki hit. Nasuprot tome, u redovima etablirane nauke je von Dänikenova knjiga postala predmet žestokog osporavanja, odnosno optužbi da promovira psuedonauku.
*
Kad se prvi puta pojavila (1968.), knjiga Sjećanja na budućnost naišla je na jak otpor i omalovažavanje kod arheologa i drugih stručnjaka, ali i na još jače oduševljenje kod široke čitateljske publike. Njegove hipoteze da su Zemlju posjetila visokorazvijena bića iz svemira, pa čak i sudjelovala u nastanku homo sapiensa, već je bila poznata iz znanstveno-fantastičnih romana. No Sjećanje na budućnost nije SF roman! Autor ne priča priču već nas upućuje na to gdje bi mogli biti dokazi da su svemirci stvarno boravili na Zemlji… Dokazi su skriveni u arheološkim nalazima, u drevnim legendama i religijama. Jer susret se dogodio davno, u vrijeme osvita čovječanstva.
Nedavno, krenuli smo put zvijezda. No bića sa zvijezda već su, tvrdi autor, bila ovdje. Ostali su tragovi sjećanja na njih. Sjećanja i na našu budućnost koja je pred nama.


Erich Von Daniken
Sjećanja na budućnost
Neriješene zagonetke prošlosti
Erich von Däniken

Sjećanja na budućnost

Hariman i AbelSpecijalni poslanik kod Čerčila i StaljinaW. Averell Harriman, Elie AbelSpecijalni poslanik kod Churchilla i Staljina*Knjiga „Specijalni izaslanik Čerčila i Staljina, 1941-1946. je memoar koji pruža jedinstven uvid u ključne godine Drugog svetskog rata i složene odnose između saveznika.Hariman, američki diplomata i izaslanik u Velikoj Britaniji i Sovjetskom Savezu, prenosi svoja iskustva i zapažanja o velikim vođama tog doba – Frenklinu D. Ruzveltu, Vinstonu Čerčilu i Josifu Staljinu.U knjizi Hariman hronološki opisuje svoje zadatke kao specijalni izaslanik predsednika Ruzvelta, fokusirajući se na period od 1941. do kraja rata. Kao svedok ključnih istorijskih trenutaka i pregovora, on detaljno opisuje savez koji je bio ključan za pobedu nad silama Osovine.Hariman opisuje Čerčilovu harizmu, političku veštinu i neumornu odlučnost u vođenju Velike Britanije kroz najteže trenutke rata. On donosi i anegdote o svojim razgovorima sa Čerčilom, koji su često bili neformalni, ali puni strateškog značaja.Kao izaslanik u Sovjetskom Savezu, Hariman analizira složenu i nepoverljivu prirodu odnosa sa Staljinom. Ona pruža detalje o Staljinovoj taktici, njegovim zahtevima za drugim frontom i teškim pregovorima između saveznika.Hariman govori o Ruzveltovim prioritetima, njegovim naporima da sačuva savez sa Sovjetskim Savezom i balansiranju odnosa između različitih saveznika.Knjiga detaljno pokriva ključne konferencije, kao što su Teheran (1943) i Jalta (1945), na kojima su se donosile odluke o ratnim strategijama i budućnosti posleratnog sveta. Hariman ističe da je savez bio pun tenzija i različitih interesa, ali neophodan da se pobedi zajednički neprijatelj.Hariman piše kao insajder, sa velikom preciznošću i obiljem detalja, ali i ličnim tonom koji čitaocu približava svet visoke politike i istorijskih odluka. Knjiga je dragocen izvor za razumevanje diplomatije u Drugom svetskom ratu i nastajanju savremenog sveta. Naslov originalaSpecial Envoy to Churchill and Stalin, 1941-1946PrevodJosip ŠentijaUrednikRadovan VukadinovićNaslovnicaJasna FriščićDimenzije24 x 17 cmBroj strana507IzdavačGlobus, Zagreb, 1978.

Specijalni poslanik kod Cercila i Staljina

Hariman i Abel
Specijalni poslanik kod Čerčila i Staljina
W. Averell Harriman, Elie Abel
Specijalni poslanik kod Churchilla i Staljina
*
Knjiga „Specijalni izaslanik Čerčila i Staljina, 1941-1946. je memoar koji pruža jedinstven uvid u ključne godine Drugog svetskog rata i složene odnose između saveznika.
Hariman, američki diplomata i izaslanik u Velikoj Britaniji i Sovjetskom Savezu, prenosi svoja iskustva i zapažanja o velikim vođama tog doba – Frenklinu D. Ruzveltu, Vinstonu Čerčilu i Josifu Staljinu.
U knjizi Hariman hronološki opisuje svoje zadatke kao specijalni izaslanik predsednika Ruzvelta, fokusirajući se na period od 1941. do kraja rata. Kao svedok ključnih istorijskih trenutaka i pregovora, on detaljno opisuje savez koji je bio ključan za pobedu nad silama Osovine.
Hariman opisuje Čerčilovu harizmu, političku veštinu i neumornu odlučnost u vođenju Velike Britanije kroz najteže trenutke rata. On donosi i anegdote o svojim razgovorima sa Čerčilom, koji su često bili neformalni, ali puni strateškog značaja.
Kao izaslanik u Sovjetskom Savezu, Hariman analizira složenu i nepoverljivu prirodu odnosa sa Staljinom. Ona pruža detalje o Staljinovoj taktici, njegovim zahtevima za drugim frontom i teškim pregovorima između saveznika.
Hariman govori o Ruzveltovim prioritetima, njegovim naporima da sačuva savez sa Sovjetskim Savezom i balansiranju odnosa između različitih saveznika.
Knjiga detaljno pokriva ključne konferencije, kao što su Teheran (1943) i Jalta (1945), na kojima su se donosile odluke o ratnim strategijama i budućnosti posleratnog sveta. Hariman ističe da je savez bio pun tenzija i različitih interesa, ali neophodan da se pobedi zajednički neprijatelj.
Hariman piše kao insajder, sa velikom preciznošću i obiljem detalja, ali i ličnim tonom koji čitaocu približava svet visoke politike i istorijskih odluka. Knjiga je dragocen izvor za razumevanje diplomatije u Drugom svetskom ratu i nastajanju savremenog sveta.

Naslov originala
Special Envoy to Churchill and Stalin, 1941-1946
Prevod
Josip Šentija
Urednik
Radovan Vukadinović
Naslovnica
Jasna Friščić
Dimenzije
24 x 17 cm
Broj strana
507
Izdavač
Globus, Zagreb, 1978.




Hariman i Abel
Specijalni poslanik kod Čerčila i Staljina
W. Averell Harriman, Elie Abel
Specijalni poslanik kod Churchilla i Staljina

AKO! (odgovor Kiplingovom imperijalizmu)

Igor Đurić

Vreme zlih pastrmki

Dnevnik knjigovođe

Deveti krug svetog kralja