Kako upokojiti vampira

Proza Sergej JesenjinSadžaj:UrvinaPripovetke - Kod bele vode,Siromah i Drškan;Članci i beleške;Autobiografija.*Sergej Aleksandrovič Jesenjin (rus. Sergéй Aleksándrovič Esénin; Konstantinovo, 3. oktobar 1895 — Lenjingrad, 28. decembar 1925) je bio ruski pesnik, pripadnik književnog pravca imažinizma.Najpoznatije pesme Jesenjina su: Pesma o keruši, Ispovest mangupa, Molitva za umrle, Pismo majci, Kafanska Moskva i Do viđenja, druže moj, do viđenja.Jesenjin važi za jednog od najboljih i ujedno najomiljenijih pesnika Rusije. Zbog porekla sa sela, on je sebe smatrao „pesnikom sela“, i u mnogim svojim delima bavio se životom na selu

Proza 

Proza 
Sergej Jesenjin
Sadžaj:
Urvina
Pripovetke - Kod bele vode,Siromah i Drškan;
Članci i beleške;
Autobiografija.
*
Sergej Aleksandrovič Jesenjin (rus. Sergéй Aleksándrovič Esénin; Konstantinovo, 3. oktobar 1895 — Lenjingrad, 28. decembar 1925) je bio ruski pesnik, pripadnik književnog pravca imažinizma.
Najpoznatije pesme Jesenjina su: Pesma o keruši, Ispovest mangupa, Molitva za umrle, Pismo majci, Kafanska Moskva i Do viđenja, druže moj, do viđenja.
Jesenjin važi za jednog od najboljih i ujedno najomiljenijih pesnika Rusije. Zbog porekla sa sela, on je sebe smatrao „pesnikom sela“, i u mnogim svojim delima bavio se životom na selu



Proza Sergej Jesenjin Urvina Pripovetke - Kod bele vode,Siromah i Drškan;
Članci i beleške; Autobiografija.

Geza GardonjiRob HunaDoživljaji mladog Grka Zete među HunimaPlava ptica

Rob Huna

Geza Gardonji
Rob Huna
Doživljaji mladog Grka Zete među Hunima
Plava ptica


Danilo NikolićCrta za sabiranjeOvom knjigom Danilo Nikolić je još jednom proširio onaj niz podataka koji se obično daju u beleškama o autoru uz njegova dela. Dve prethodne knjige, po mnogo čemu biografskog karaktera i memoarskog prosedea, `Velika prazna reka` i `Prah za pozlatu`, govore o vremenu i događajima kada je Nikolić već bio formiran kao pisac. Ovde je, međutim, reč o vremenu kad je bio dečak, izbeglica iz Metohije, 1941. god. Ali, kao što se u svojim romanima nije držao pravolinijskog i hronološki potpunog redosleda, tako se i ovde ukrštaju ili paralelno daju zbivanja, različita po stanju i sadržaju, razmaknuta po vremenu, ali vezana za isto mesto, isti kraj. Pa, u nekim slučajevima, i za istu zgradu. I za neke njegove knjige.*Danilo Nikolić je rođen u Splitu (1926) u tadašnjem centru nekadašnje Banovine, u kojoj je njegov otac bio službenik. Porodica se preselila u Metohiju, u grad Peć, i tamo je ovaj pisac proveo dečaštvio i mladost. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u gradu svoje mladosti, a Pravni fakultet je završio u Beogradu 1950. godine. Bio je urednik i saradnik u Radio Beogradu do penzionisanja.Knjige pripovedaka Male poruke, Povtratak u Metohiju, Spisak grešaka, Spisak zasluga, Provetravanje vladara i Ulazak u svet.Priče za decu: Put za prijatelje, Oni su voleli srne, Neko sat, a neko budulnik, Divqak u mračnoj šumi i Najboqi deda na svetu.Romani: Vlasnici bivše sreće, Kraljica zabave, Fajront u Grgetegu, Fotokeramika gospodina Cebalovića, Jesenja svila i Melihat iz Glog.Memoarska proza: Velika prazna reka, Prah za pozlatu i Crta za sabiranjeZa ove knjige Danilo Nikolić je dobio sve naše najznačajnije književne nagrade koje se dodeljuju za prozu.

Crta za sabiranje

Danilo Nikolić
Crta za sabiranje
Ovom knjigom Danilo Nikolić je još jednom proširio onaj niz podataka koji se obično daju u beleškama o autoru uz njegova dela. Dve prethodne knjige, po mnogo čemu biografskog karaktera i memoarskog prosedea, `Velika prazna reka` i `Prah za pozlatu`, govore o vremenu i događajima kada je Nikolić već bio formiran kao pisac. Ovde je, međutim, reč o vremenu kad je bio dečak, izbeglica iz Metohije, 1941. god. Ali, kao što se u svojim romanima nije držao pravolinijskog i hronološki potpunog redosleda, tako se i ovde ukrštaju ili paralelno daju zbivanja, različita po stanju i sadržaju, razmaknuta po vremenu, ali vezana za isto mesto, isti kraj. Pa, u nekim slučajevima, i za istu zgradu. I za neke njegove knjige.
*
Danilo Nikolić je rođen u Splitu (1926) u tadašnjem centru nekadašnje Banovine, u kojoj je njegov otac bio službenik. Porodica se preselila u Metohiju, u grad Peć, i tamo je ovaj pisac proveo dečaštvio i mladost. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u gradu svoje mladosti, a Pravni fakultet je završio u Beogradu 1950. godine. Bio je urednik i saradnik u Radio Beogradu do penzionisanja.
Knjige pripovedaka Male poruke, Povtratak u Metohiju, Spisak grešaka, Spisak zasluga, Provetravanje vladara i Ulazak u svet.
Priče za decu: Put za prijatelje, Oni su voleli srne, Neko sat, a neko budulnik, Divqak u mračnoj šumi i Najboqi deda na svetu.Romani: Vlasnici bivše sreće, Kraljica zabave, Fajront u Grgetegu, Fotokeramika gospodina Cebalovića, Jesenja svila i Melihat iz Glog.
Memoarska proza: Velika prazna reka, Prah za pozlatu i Crta za sabiranje
Za ove knjige Danilo Nikolić je dobio sve naše najznačajnije književne nagrade koje se dodeljuju za prozu.


Danilo Nikolić
Crta za sabiranje
 Povtratak u Metohiju, Spisak grešaka, Spisak zasluga, Provetravanje vladara i Ulazak u svet.


Milica JakovljevićSamac u braku To je bilo jedne noći na Jadranu Otmica muškarcaMilica Jakovljević (Jagodina, 22. april 1887 — Beograd, 22. decembar 1952), poznata pod pseudonimom Mir-Jam, bila je srpska novinarka i književnica. Novinarsku karijeru je započela u beogradskim „Novostima”, a nastavila u „Nedeljnim ilustracijama”. Pod pseudonimom Mir Jam objavila je više ljubavnih priča i romana. Jedna je od samo tri žene, među sto najznačajnijih srpskih novinara, uvrštene u monografiji o dva veka srpskog novinarstva (1791–1991).Široj javnosti Milica Jakovljević ostala je poznata po svojoj pitkoj prozi koja je obeležila domaću književnost između dva svetska rata. Pod pseudonimom Mir-Jam objavila je više ljubavnih priča i romana. Laki, ljubavni sadržaji, kao i jednostavan, često sladunjav i iznad svega slikovit stil, obezbedili su njenim romanima stalnu popularnost, mada ju je književna kritika otpisivala ("književni plićaci... bez imalo duha"). Stvarnu vrednost njenih romana predstavlja detaljno i autentično dočaravanje života i vrednosti građanske klase u međuratnoj Jugoslaviji, koje joj je donelo nadimak Džejn Ostin srpske književnosti.

Tri knjige Mir-Jam

Milica Jakovljević
Samac u braku 
To je bilo jedne noći na Jadranu 
Otmica muškarca
Milica Jakovljević (Jagodina, 22. april 1887 — Beograd, 22. decembar 1952), poznata pod pseudonimom Mir-Jam, bila je srpska novinarka i književnica. Novinarsku karijeru je započela u beogradskim „Novostima”, a nastavila u „Nedeljnim ilustracijama”. Pod pseudonimom Mir Jam objavila je više ljubavnih priča i romana. Jedna je od samo tri žene, među sto najznačajnijih srpskih novinara, uvrštene u monografiji o dva veka srpskog novinarstva (1791–1991).
Široj javnosti Milica Jakovljević ostala je poznata po svojoj pitkoj prozi koja je obeležila domaću književnost između dva svetska rata. Pod pseudonimom Mir-Jam objavila je više ljubavnih priča i romana. Laki, ljubavni sadržaji, kao i jednostavan, često sladunjav i iznad svega slikovit stil, obezbedili su njenim romanima stalnu popularnost, mada ju je književna kritika otpisivala ("književni plićaci... bez imalo duha"). Stvarnu vrednost njenih romana predstavlja detaljno i autentično dočaravanje života i vrednosti građanske klase u međuratnoj Jugoslaviji, koje joj je donelo nadimak Džejn Ostin srpske književnosti.


Milica Jakovljević Samac u braku To je bilo jedne noći na Jadranu Otmica muškarca polovne knjige

Ivan ĐajaPastertvrd povez*Ivan Đaja (fr. Jean Giaja; Avr, 21. jul 1884 — Beograd, 1. oktobar 1957) bio je srpski biolog, fiziolog, pisac, univerzitetski profesor i akademik. Đaja je bio profesor i rektor Univerziteta u Beogradu, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti i osnivač Fiziološkog zavoda (1910) i prve Katedre za fiziologiju među Južnim Slovenima.Napisao je romansiranu biografiju Luja Pastera (Paster, 1937).*Luj Paster (fr. Louis Pasteur; Dol, 27. decembar 1822 — Marn la Koket, 28. septembar 1895) bio je mikrobiolog i hemičar. Eksperimentalno je potvrdio da su bakterije izazivači bolesti. Pronašao je metodu za zaštitu namirnica poznatu kao pasterizacija. Postavio je osnove imunologije unapređenjem metoda vakcinacije i pronalaskom vakcine protiv besnila. U oblasti stereohemije, otkrio je pojavu asimetrije kristala.

Paster

Ivan Đaja
Paster
tvrd povez
*
Ivan Đaja (fr. Jean Giaja; Avr, 21. jul 1884 — Beograd, 1. oktobar 1957) bio je srpski biolog, fiziolog, pisac, univerzitetski profesor i akademik. Đaja je bio profesor i rektor Univerziteta u Beogradu, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti i osnivač Fiziološkog zavoda (1910) i prve Katedre za fiziologiju među Južnim Slovenima.
Napisao je romansiranu biografiju Luja Pastera (Paster, 1937).
*
Luj Paster (fr. Louis Pasteur; Dol, 27. decembar 1822 — Marn la Koket, 28. septembar 1895) bio je mikrobiolog i hemičar. Eksperimentalno je potvrdio da su bakterije izazivači bolesti. Pronašao je metodu za zaštitu namirnica poznatu kao pasterizacija. Postavio je osnove imunologije unapređenjem metoda vakcinacije i pronalaskom vakcine protiv besnila. U oblasti stereohemije, otkrio je pojavu asimetrije kristala.


Historija muzike I-II Josip AndreisAndreis, Josip, hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe (Split, 19. III. 1909 – Zagreb, 16. I. 1982). U Zagrebu završio romanistiku (talijanski, francuski) na Filozofskome fakultetu i nastavnički odsjek Muzičke akademije. Kompoziciju je učio privatno kod I. Paraća. Najprije gimnazijski profesor (Šibenik, Herceg Novi, Split), potom profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1948–72). Redoviti član JAZU (danas HAZU), predsjednik Udruženja kompozitora Hrvatske (danas Hrvatsko društvo skladatelja) te dobitnik nekoliko nagrada, odličja i priznanja; 1975. dobio je Nagradu za životno djelo. Muzikološki rad J. Andreisa sastoji se od niza temeljnih studija o istaknutim glazbenicima hrvatske povijesti, I. Lukačiću (kritičko izdanje Šesnaest moteta, 1970), J. Albertiju, I. Paraću, J. Gotovcu i drugima, o problematici prvih hrvatskih glazbenih časopisa (Sv. Cecilija, Gusle, Glazba) u XIX. st. te rezultatima i zadatcima muzikologije u Hrvatskoj. Među prvima se u Hrvatskoj bavio i glazbenom estetikom (Uvod u glasbenu estetiku, 1944; Vječni Orfej, 1968). Andreis je najzaslužniji kao povjesničar glazbe bez premca u Hrvatskoj u XX. st. Njegova Povijest glazbe izašla je od 1942. do 1976. u četiri izdanja s različitim naslovima, da bi u posljednjoj verziji u tri sveska do danas ostala jedinom općom enciklopedijskom poviješću glazbe hrvatskog autora. Andreisovi historiografski uzori na tome području prije svega su francuske i talijanske povijesti glazbe iz prve polovice XX. st. (J. Combarieu, R. Rolland, A. Della Corte). Andreis je prvi moderni povjesničar hrvatske glazbe, a njegova Povijest hrvatske glazbe (od 1962. do 1982. u 2 hrvatska i 2 engleska izdanja) još je uvijek najstandardnije djelo hrvatske glazbene historiografije. Andreis je prvi u Hrvatskoj uveo znanstvene standarde u cjelovito poimanje povijesti glazbe od srednjeg vijeka do XX. st., zalažući se prije svega za provedbu načela o ravnopravnosti stilskih izbora i usmjerenja i za objektivnost u pristupu građi (djela, pojave, osobe, artefakti). Prvi je u Hrvatsku donio osnovne podatke o izvaneuropskim glazbenim kulturama i glazbi manjih europskih naroda. Danas je Andreisov stil pisanja i neoromantički svjetonazor, osobito u pogledu glazbe XIX. i XX. st., zastario, ali njegovi tekstovi i dalje pokazuju visok stupanj faktografske pouzdanosti i praktičke uporabivosti za ljubitelje glazbe i za profesionalce podjednako. Andreis je i prvi glavni urednik Muzičke enciklopedije u Hrvatskoj (I. izdanje u 2 sveska 1958–62).

Historija muzike I-II

Historija muzike I-II Josip Andreis
Andreis, Josip, hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe (Split, 19. III. 1909 – Zagreb, 16. I. 1982). U Zagrebu završio romanistiku (talijanski, francuski) na Filozofskome fakultetu i nastavnički odsjek Muzičke akademije. Kompoziciju je učio privatno kod I. Paraća. Najprije gimnazijski profesor (Šibenik, Herceg Novi, Split), potom profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1948–72). Redoviti član JAZU (danas HAZU), predsjednik Udruženja kompozitora Hrvatske (danas Hrvatsko društvo skladatelja) te dobitnik nekoliko nagrada, odličja i priznanja; 1975. dobio je Nagradu za životno djelo. Muzikološki rad J. Andreisa sastoji se od niza temeljnih studija o istaknutim glazbenicima hrvatske povijesti, I. Lukačiću (kritičko izdanje Šesnaest moteta, 1970), J. Albertiju, I. Paraću, J. Gotovcu i drugima, o problematici prvih hrvatskih glazbenih časopisa (Sv. Cecilija, Gusle, Glazba) u XIX. st. te rezultatima i zadatcima muzikologije u Hrvatskoj. Među prvima se u Hrvatskoj bavio i glazbenom estetikom (Uvod u glasbenu estetiku, 1944; Vječni Orfej, 1968). Andreis je najzaslužniji kao povjesničar glazbe bez premca u Hrvatskoj u XX. st. Njegova Povijest glazbe izašla je od 1942. do 1976. u četiri izdanja s različitim naslovima, da bi u posljednjoj verziji u tri sveska do danas ostala jedinom općom enciklopedijskom poviješću glazbe hrvatskog autora. Andreisovi historiografski uzori na tome području prije svega su francuske i talijanske povijesti glazbe iz prve polovice XX. st. (J. Combarieu, R. Rolland, A. Della Corte). Andreis je prvi moderni povjesničar hrvatske glazbe, a njegova Povijest hrvatske glazbe (od 1962. do 1982. u 2 hrvatska i 2 engleska izdanja) još je uvijek najstandardnije djelo hrvatske glazbene historiografije. Andreis je prvi u Hrvatskoj uveo znanstvene standarde u cjelovito poimanje povijesti glazbe od srednjeg vijeka do XX. st., zalažući se prije svega za provedbu načela o ravnopravnosti stilskih izbora i usmjerenja i za objektivnost u pristupu građi (djela, pojave, osobe, artefakti). Prvi je u Hrvatsku donio osnovne podatke o izvaneuropskim glazbenim kulturama i glazbi manjih europskih naroda. Danas je Andreisov stil pisanja i neoromantički svjetonazor, osobito u pogledu glazbe XIX. i XX. st., zastario, ali njegovi tekstovi i dalje pokazuju visok stupanj faktografske pouzdanosti i praktičke uporabivosti za ljubitelje glazbe i za profesionalce podjednako. Andreis je i prvi glavni urednik Muzičke enciklopedije u Hrvatskoj (I. izdanje u 2 sveska 1958–62).


Historija muzike I-II Josip Andreis Andreis, Josip, hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe (Split, 19. III. 1909 – Zagreb, 16. I. 1982). 

PuškinPisma - Ogledi i zapisi o književnostiPuškin, Aleksandar SergejevičPisma ; Ogledi i zapisi o književnosti / A. S. Puškin ; [izbor Radovan Lalić ; preveo Milorad Živančević ; ilustrovano crtežima Aleksandra Puškina]Jezik srpskiGodina 1979 Aleksandar Sergejevič Puškin (rus. Aleksándr Sergéevič Púškin; Moskva, 6. jun 1799 — Sankt Peterburg, 10. februar 1837) bio je ruski književnik. Mnogi ga smatraju za najboljeg ruskog pesnika i oca moderne ruske književnosti. Puškin je među prvima u Rusiji počeo da piše narodnim jezikom i distancirao se od romantičarske književnosti, popularne u zapadnoj Evropi.Napravio je stil koji je mešao satiru, romantiku i dramu.

Pisma - Ogledi i zapisi o knjizevnosti

Puškin
Pisma - Ogledi i zapisi o književnosti
Puškin, Aleksandar Sergejevič
Pisma ; Ogledi i zapisi o književnosti / A. S. Puškin ; [izbor Radovan Lalić ; preveo Milorad Živančević ; ilustrovano crtežima Aleksandra Puškina]
Jezik srpski
Godina 1979

Aleksandar Sergejevič Puškin (rus. Aleksándr Sergéevič Púškin; Moskva, 6. jun 1799 — Sankt Peterburg, 10. februar 1837) bio je ruski književnik. Mnogi ga smatraju za najboljeg ruskog pesnika i oca moderne ruske književnosti. Puškin je među prvima u Rusiji počeo da piše narodnim jezikom i distancirao se od romantičarske književnosti, popularne u zapadnoj Evropi.Napravio je stil koji je mešao satiru, romantiku i dramu.


Aleksandar Sergejevič Puškin
Pisma - Ogledi i zapisi o književnosti

Kako upokojiti vampira

Borislav Pekić