Name: Misterije svijeta
Availability: InStock
Author: Arthur Clarke

Misterije svijeta

Simon WELFARE & John FAIRLEY MISTERIJE SVIJETA Arthur Clarke 

NjegošOgledalo srpskoOgledalo srpsko (org. Ogledalo srbsko) jeste zbirka pesama Petra II Petrovića Njegoša, objavljena prvi put 1835. godine. Prvo izdanje u Srbiji je iz 1845. godine.*Zbirka se sastoji od pesama za koje se smatra da ih je napisao sam Njegoš, kao i pesama za koje se smatra da su delo drugih autora, ili narodnih kazivača i guslara koje je Njegoš sakupio.Njegoševe pesme:Sjeni Aleksandra PuškinaBoj na MartinovićeOsveta uskočkaPohara ŽabljakaPogibija Bećir- bega BušatlijeUdar na SalkovinuOsveta Jakše kapetanaOstale pesme:Sinovi IvanbegoviOsveta Batrića PerovićaSrpski Badnji večeMiloradović poslanik Petra VelikogaCarev LazIbraim-Paša i VelestovciUdar na Vuka MandušićaĆuprilić VezirUdar Turakah na selo TrnjinePetar BoškovićUdar na selo TrnjineNe daju vuci ovacahCarev sestrić i PiperiVuk TomanovićBoj s KučimaNikac od RovinahOvce Nikca od RovinahSinovi ObilićaStan polako, Rogoje, mnogo ti je obojeUdar na ovce kneza VujadinaSmrt Nikca od RovinahKrvavi ručakDva BaletićaŠćepan MaliJunačka smrtSpužani i PiperiBrza osveta, gotova štetaUdar na ĆurilacUdar Mahmut-Paše na PipereKlorinda SrpskaBoj s vezirom Mahmut-PašomPogibija vezira Mahmut-Paše na selo KruseOsveta bratskaBoj za PasišteOsman Kapetan i PješivciRazur VranićahOsveta BajovaPočetak bune protiv dahijaBoj na ČokešiniBoj na SalašuKnez Ivan KneževićBoj na MišaruMiloš Stojićević i Meho OrugdžićBoj na LozniciLuko Lazarević i PejzoHvala ČupićevaUdar na selo RogameOvce BajoveKula KaradžićaOsveta za nevjeru turskuGorsko kareBoj na Morači GornjojOsveta za nevjeru turskuPlač tri tavničaraOš, grivo, tuđe je mlivoPrimječanijePredislovije*PredislovijeNaše narodne pjesne ne trebaju nikakva predgovora za svoju preporuku, jer sad hvaliti ih pred svijetom, to bi bilo povtoravati ono što su već davno o njima kazali mnogi, i naši slavjanski i drugih narodah, naučeni ljudi, koji su ih pravedno pohvalili i u zvijezde podigli, a neki i usporedili ih s Omirovima i Osijanovima pjesnama. Za crnogorske pjesne može se reći da se u njima sadržava istorija ovoga naroda, koji nikakve žertve nije poštedio, samo da sačuva svoju svobodu. Istina da poezija na nekim mjestima ponešto uveličava podvige Crnogoracah; no na mnogima i važnijima drži se strogo točnosti. Od crnogorskijeh pjesanah što sad na svijet izlaze, ovo nije ni deseti dio; no glavni bojevi od 1702. svi su gotovo. Unaprijed nastojaće se da se objelodane i ona junaštva o kojima sad ovdje nije spomenuto.A što nema pečatana imena tko je ove pjesme skupio, uzrok je tome što ih nije jedan samo čovjek kupio i pisao, nego su skupljene ovako:kad bi kakav pjevač ovdje na Cetinju ispijevao pjesnu dobro, odmah bi se poveo u kog pisara da je napiše; daklen, ne može se jedan nazvati njihovim skupiteljem.Pjesme pak o besmrtnim podvizima knjaza i izbavitelja Srbije Karađorđa i njegovijeh hrabrijeh vojvodah prepisane su iz pjesmarice već pečatane.Cetinje, u Crnoj Gori, na Blagovijest 1845. god

Ogledalo srpsko

Njegoš
Ogledalo srpsko
Ogledalo srpsko (org. Ogledalo srbsko) jeste zbirka pesama Petra II Petrovića Njegoša, objavljena prvi put 1835. godine. Prvo izdanje u Srbiji je iz 1845. godine.
*
Zbirka se sastoji od pesama za koje se smatra da ih je napisao sam Njegoš, kao i pesama za koje se smatra da su delo drugih autora, ili narodnih kazivača i guslara koje je Njegoš sakupio.
Njegoševe pesme:
Sjeni Aleksandra Puškina
Boj na Martinoviće
Osveta uskočka
Pohara Žabljaka
Pogibija Bećir- bega Bušatlije
Udar na Salkovinu
Osveta Jakše kapetana
Ostale pesme:
Sinovi Ivanbegovi
Osveta Batrića Perovića
Srpski Badnji veče
Miloradović poslanik Petra Velikoga
Carev Laz
Ibraim-Paša i Velestovci
Udar na Vuka Mandušića
Ćuprilić Vezir
Udar Turakah na selo Trnjine
Petar Bošković
Udar na selo Trnjine
Ne daju vuci ovacah
Carev sestrić i Piperi
Vuk Tomanović
Boj s Kučima
Nikac od Rovinah
Ovce Nikca od Rovinah
Sinovi Obilića
Stan polako, Rogoje, mnogo ti je oboje
Udar na ovce kneza Vujadina
Smrt Nikca od Rovinah
Krvavi ručak
Dva Baletića
Šćepan Mali
Junačka smrt
Spužani i Piperi
Brza osveta, gotova šteta
Udar na Ćurilac
Udar Mahmut-Paše na Pipere
Klorinda Srpska
Boj s vezirom Mahmut-Pašom
Pogibija vezira Mahmut-Paše na selo Kruse
Osveta bratska
Boj za Pasište
Osman Kapetan i Pješivci
Razur Vranićah
Osveta Bajova
Početak bune protiv dahija
Boj na Čokešini
Boj na Salašu
Knez Ivan Knežević
Boj na Mišaru
Miloš Stojićević i Meho Orugdžić
Boj na Loznici
Luko Lazarević i Pejzo
Hvala Čupićeva
Udar na selo Rogame
Ovce Bajove
Kula Karadžića
Osveta za nevjeru tursku
Gorsko kare
Boj na Morači Gornjoj
Osveta za nevjeru tursku
Plač tri tavničara
Oš, grivo, tuđe je mlivo
Primječanije
Predislovije
*
Predislovije
Naše narodne pjesne ne trebaju nikakva predgovora za svoju preporuku, jer sad hvaliti ih pred svijetom, to bi bilo povtoravati ono što su već davno o njima kazali mnogi, i naši slavjanski i drugih narodah, naučeni ljudi, koji su ih pravedno pohvalili i u zvijezde podigli, a neki i usporedili ih s Omirovima i Osijanovima pjesnama. Za crnogorske pjesne može se reći da se u njima sadržava istorija ovoga naroda, koji nikakve žertve nije poštedio, samo da sačuva svoju svobodu. Istina da poezija na nekim mjestima ponešto uveličava podvige Crnogoracah; no na mnogima i važnijima drži se strogo točnosti. Od crnogorskijeh pjesanah što sad na svijet izlaze, ovo nije ni deseti dio; no glavni bojevi od 1702. svi su gotovo. Unaprijed nastojaće se da se objelodane i ona junaštva o kojima sad ovdje nije spomenuto.
A što nema pečatana imena tko je ove pjesme skupio, uzrok je tome što ih nije jedan samo čovjek kupio i pisao, nego su skupljene ovako:kad bi kakav pjevač ovdje na Cetinju ispijevao pjesnu dobro, odmah bi se poveo u kog pisara da je napiše; daklen, ne može se jedan nazvati njihovim skupiteljem.
Pjesme pak o besmrtnim podvizima knjaza i izbavitelja Srbije Karađorđa i njegovijeh hrabrijeh vojvodah prepisane su iz pjesmarice već pečatane.
Cetinje, u Crnoj Gori, na Blagovijest 1845. god


Njegoš
Ogledalo srpsko
Ogledalo srpsko (org. Ogledalo srbsko) jeste zbirka pesama Petra II Petrovića Njegoša, objavljena prvi put 1835. godine. 


Goran PetrovićOpsada crkve Svetog Spasa*Književna stipendija Fonda Borislava Pekića. Nagrade „Meša Selimović“ i „Račanska povelja“ „U ovoj fresci začuđujuće smelosti i inventivnosti Goran Petrović se oslobađa svih konvencija da bi se usredsredio na ritam jedne četrdesetodnevne opsade… Pisac sa lakoćom tka bezbroj fabula, umnožava majušne dogodovštine, prigodne legende i živopisne crtice i, spajajući maštu Šeherezade i strogi zanat tkača, stvara čudesnu tkaninu koja leprša epohama da bi nam dala osećaj vekovnog daha Balkana.“ Le Monde „U Opsadi se mit i poezija ili fantastika i poezija spajaju u jedno… Petrović ruši distancu prema prošlosti, koje se držao tradicionalni istorijski roman. Njegovi, kao i Pavićevi junaci, sasvim slobodno se kreću iz jednog u drugi vek, lako savladavaju vreme, što se ne može reći i za prostor: ni Dragutin ni Milutin ne mogu da dođu do Žiče jer nema priče koja bi govorila o tome.“ Sergej Meščerjakov „Slastan tekst, zapanjujuće lepote.“ Lire „Lirizovani jezik bogate nasleđene i novoskovane leksike, oživljen očuđujućom maštovitošću, približava ovaj Petrovićev roman takvim delima kakve su Seobe Miloša Crnjanskog.“ Mileta Aćimović Ivkov

Opsada crkve Svetog Spasa

Goran Petrović
Opsada crkve Svetog Spasa
*
Književna stipendija Fonda Borislava Pekića.

Nagrade „Meša Selimović“ i „Račanska povelja“

„U ovoj fresci začuđujuće smelosti i inventivnosti Goran Petrović se oslobađa svih konvencija da bi se usredsredio na ritam jedne četrdesetodnevne opsade… Pisac sa lakoćom tka bezbroj fabula, umnožava majušne dogodovštine, prigodne legende i živopisne crtice i, spajajući maštu Šeherezade i strogi zanat tkača, stvara čudesnu tkaninu koja leprša epohama da bi nam dala osećaj vekovnog daha Balkana.“ Le Monde

„U Opsadi se mit i poezija ili fantastika i poezija spajaju u jedno… Petrović ruši distancu prema prošlosti, koje se držao tradicionalni istorijski roman. Njegovi, kao i Pavićevi junaci, sasvim slobodno se kreću iz jednog u drugi vek, lako savladavaju vreme, što se ne može reći i za prostor: ni Dragutin ni Milutin ne mogu da dođu do Žiče jer nema priče koja bi govorila o tome.“ Sergej Meščerjakov

„Slastan tekst, zapanjujuće lepote.“ Lire

„Lirizovani jezik bogate nasleđene i novoskovane leksike, oživljen očuđujućom maštovitošću, približava ovaj Petrovićev roman takvim delima kakve su Seobe Miloša Crnjanskog.“ Mileta Aćimović Ivkov 


Goran Petrović
Opsada crkve Svetog Spasa

Stara pinakoteka - MinhenVuk Karadžić - BeogradSTARA PINAKOTEKA - MINHEN muzeji svetaIzdavač: VUK KARADŽIĆ BeogradGodina izdanja: 1976.Povez: tvrd povez sa zaštitnim omotomBroj strana: 171Pismo: ćirilica

Stara pinakoteka - Minhen

Stara pinakoteka - Minhen
Vuk Karadžić - Beograd
STARA PINAKOTEKA - MINHEN muzeji sveta
Izdavač: VUK KARADŽIĆ Beograd
Godina izdanja: 1976.
Povez: tvrd povez sa zaštitnim omotom
Broj strana: 171
Pismo: ćirilica


Stara pinakoteka - Minhen Vuk Karadžić - Beograd Nemačka muzeji

Ljudi sa četiri prsta Miodrag BulatovićBIGZ Beograd1976Miodrag Bulatović (Okladi, kod Bijelog Polja, 20. februar 1930 — Igalo, 15. mart 1991) bio je srpski pisac i novinar. Važi za jednog od naših najboljih romansijera i najprevođenijih pisaca, iako je status njegove književnosti marginalizovan.Godine 1975. objavljeno je "preko dvadeset" romana a u užem izboru našli su se Vojin Jelić: "Pobožni đavo", Niko Jovićević: "Madra oka", Dragoslav Mihailović: "Petrijin venac", Miodrag Bulatović "Ljudi sa četiri prsta", Radomir Smiljanić: "U Andima Hegelovo telo".Žiri u sastavu Petar Džadžić, Muharem Pervić, Radovan Vučković, Vuk Filipović, Sreten Asanović, Milan Vlajčić i Žika Bogdanović svoju odluku doneo je većinom glasova. (P. Džadžić i M. Pervić nisu učestvovali u radu žirija a M. I. Bandić podneo je ostavku pa je na njegovo mesto pozvan M. Vlajčić.)NIN od 1. februara 1976. donosi reči Miodraga Bulatovića o priznanju koje mu je dodeljeno:"Ova nagrada je za mene, mogu otvoreno reći, prekretnica. To je istovremeno prvo umetničko i književno priznanje koje sam dobio posle punih dvadeset godina rada na književnosti. Srećan sam što je to nagrada lista u kome sam objavio svoje prve prozne sastave. NIN-ova nagrada je "naš Gonkur", u to nema sumnje, pa nije važan ni njen finansijski iznos..."Književni junaci romana Ljudi sa četiri prsta pripadaju sloju odbačenih, bivših ljudi, propalih egizistencija. To je ceo jedan svet podzemlja ili, paralelni svet, sva istočnoevropska emigracija koja je našla utočište u zapadnoevropskim zemljama. Emigranti svih vrsta, čije je jedino zanimanje karađa, pljačka, nasilje i teror, glavni su junaci ove crne hronike Evrope. Vozovi, konclageri, svratišta, uglavnom na teritoriji Nemačke, jesu mesta na kojima se pojavljuju Bulatovićevi junaci. U Ljudima sa četiri prsta nema ni glavnog događaja ni glavnom junaka. U prvom planu je pojava ili fenomen emigracije, a kroz niz karakterističnih zgoda ukazuje se na politički i egzistencijalni vid ovog problema.Čitav ovaj svet ubica, lopova, zločinaca Bulatović posmatra iz posebne vizure koja pomera granice stvarnog i nestvarnog, pa i samim junacimanjihov život katkad liči na igru. Koristeći se metodom groteskne gradnje slika, Bulatović je ostvario upečatljivu sliku sveta koji deluje kao opomena, upozorenje na danas sve prisutniju opasnost od nasilja i terora.

Ljudi sa cetiri prsta

Ljudi sa četiri prsta 
Miodrag Bulatović
BIGZ Beograd
1976
Miodrag Bulatović (Okladi, kod Bijelog Polja, 20. februar 1930 — Igalo, 15. mart 1991) bio je srpski pisac i novinar. Važi za jednog od naših najboljih romansijera i najprevođenijih pisaca, iako je status njegove književnosti marginalizovan.
Godine 1975. objavljeno je "preko dvadeset" romana a u užem izboru našli su se Vojin Jelić: "Pobožni đavo", Niko Jovićević: "Madra oka", Dragoslav Mihailović: "Petrijin venac", Miodrag Bulatović "Ljudi sa četiri prsta", Radomir Smiljanić: "U Andima Hegelovo telo".
Žiri u sastavu Petar Džadžić, Muharem Pervić, Radovan Vučković, Vuk Filipović, Sreten Asanović, Milan Vlajčić i Žika Bogdanović svoju odluku doneo je većinom glasova. (P. Džadžić i M. Pervić nisu učestvovali u radu žirija a M. I. Bandić podneo je ostavku pa je na njegovo mesto pozvan M. Vlajčić.)
NIN od 1. februara 1976. donosi reči Miodraga Bulatovića o priznanju koje mu je dodeljeno:
"Ova nagrada je za mene, mogu otvoreno reći, prekretnica. To je istovremeno prvo umetničko i književno priznanje koje sam dobio posle punih dvadeset godina rada na književnosti. Srećan sam što je to nagrada lista u kome sam objavio svoje prve prozne sastave. NIN-ova nagrada je "naš Gonkur", u to nema sumnje, pa nije važan ni njen finansijski iznos..."
Književni junaci romana Ljudi sa četiri prsta pripadaju sloju odbačenih, bivših ljudi, propalih egizistencija. To je ceo jedan svet podzemlja ili, paralelni svet, sva istočnoevropska emigracija koja je našla utočište u zapadnoevropskim zemljama. Emigranti svih vrsta, čije je jedino zanimanje karađa, pljačka, nasilje i teror, glavni su junaci ove crne hronike Evrope. Vozovi, konclageri, svratišta, uglavnom na teritoriji Nemačke, jesu mesta na kojima se pojavljuju Bulatovićevi junaci. U Ljudima sa četiri prsta nema ni glavnog događaja ni glavnom junaka. U prvom planu je pojava ili fenomen emigracije, a kroz niz karakterističnih zgoda ukazuje se na politički i egzistencijalni vid ovog problema.
Čitav ovaj svet ubica, lopova, zločinaca Bulatović posmatra iz posebne vizure koja pomera granice stvarnog i nestvarnog, pa i samim junacimanjihov život katkad liči na igru. Koristeći se metodom groteskne gradnje slika, Bulatović je ostvario upečatljivu sliku sveta koji deluje kao opomena, upozorenje na danas sve prisutniju opasnost od nasilja i terora.


Ljudi sa četiri prsta Miodrag Bulatović NINova nagrada polovne knjige oštećene knjige stare knjige

Ljudi sa četiri prsta

Alan Ford - Žalosna priča o mladom bogatašubroj 263Vjesnik ZagrebMagnus BunkerAlana traži žena koja tvrdi da je njegova baka i da je Alan naslijedio tri milijarde dolara. Grupa TNT je suočena s gubitkom jednog od svojih članova, ali ispostavlja se da su motivi takozvane bake ipak nešto drugačiji...Alan Ford je italijanski strip, koji su stvorili scenarista Lučano Seki (pseudonim Maks Bunker) i crtač Roberto Raviola (pseudonim Magnus). Strip je politička satira koja kao osnovu radnje koristi parodiju na glamurozne tajne agente poput Džejmsa Bonda. Lik Alana Forda Magnus je nacrtao po uzoru na britanskog glumca Pitera O'Tula, dok je u liku Boba Roka dao sopstvenu karikaturu.

Alan Ford - Zalosna prica o mladom bogatasu

Alan Ford - Žalosna priča o mladom bogatašu
broj 263
Vjesnik Zagreb
Magnus Bunker
Alana traži žena koja tvrdi da je njegova baka i da je Alan naslijedio tri milijarde dolara. Grupa TNT je suočena s gubitkom jednog od svojih članova, ali ispostavlja se da su motivi takozvane bake ipak nešto drugačiji...
Alan Ford je italijanski strip, koji su stvorili scenarista Lučano Seki (pseudonim Maks Bunker) i crtač Roberto Raviola (pseudonim Magnus). Strip je politička satira koja kao osnovu radnje koristi parodiju na glamurozne tajne agente poput Džejmsa Bonda. Lik Alana Forda Magnus je nacrtao po uzoru na britanskog glumca Pitera O'Tula, dok je u liku Boba Roka dao sopstvenu karikaturu.


Alan Ford - Žalosna priča o mladom bogatašu
broj 263
Vjesnik Zagreb
Magnus Bunker

Alan Ford - Žalosna priča o mladom bogatašu

PRIKAZANJA - Erich von DanikenNaslov originala:Erich von DänikenERSCHEINUNGENPhänomene die die Welt erregenPreveo:Tomislav OdlešićStvarnost, Zagreb329 strana ilustracijeTema kojoj je Deniken posvetio ovu knjigu vekovima je bila predmet rasprava između učenjaka i onih koji su `verska čuda` smatrali realnom potvrdom `božje moći`. Iako je i sama Crkva vrlo često morala da izrazi sumnju u takve `dokaze`, ipak su, s vremenom, sa crkvene strane, brojna prikazanja (najčešće Majke Božije) protumačena kao stvarna. Nakon crkvenog blagoslova, čudotvorna mesta su uspešno pretvorena u izvore znatnih sredstava prihoda za lokalno stanovništvo, pa čak i vrlo razvijen turistički promet.Analizirajući dokumentaciju i lično posetivši mnoga mesta na kojima su se `čuda` zbila, razgovarajući sa svedocima i samim `vidovnjacima`, Deniken ostaje veran svojim tezama o postojanju kontakta između razvijenih inteligentnih bića u svemiru i naše planete: po njemu su prikazanja jedna vrsta materijalnog komuniciranja vanzemaljaca sa nama. Prema ovoj tezi možemo da budemo u potpunosti skeptični, možemo je čak smatrati neverovatnom, ali brojna pitanja koja ova knjiga pobuđuje navešće nas da sami dolazimo do obrazloženijih mišljenja.Zbog toga, bez obzira na svu rezervu prema Denikenovim postavkama, ovom knjigom čitalac proširuje vidokrug svog gledanja na pojave koje još i danas ponegde rezultiraju zabludama verskog fanatizma.Ako pratite i rado gledate seriju Drevni vanzemaljci (Ancient Aliens) koja se prikazuje na History kanalu sigurno će vam se dopasti i ova knjiga!

Prikazanja

PRIKAZANJA - Erich von Daniken
Naslov originala:
Erich von Däniken
ERSCHEINUNGEN
Phänomene die die Welt erregen
Preveo:
Tomislav Odlešić
Stvarnost, Zagreb
329 strana ilustracije
Tema kojoj je Deniken posvetio ovu knjigu vekovima je bila predmet rasprava između učenjaka i onih koji su `verska čuda` smatrali realnom potvrdom `božje moći`. Iako je i sama Crkva vrlo često morala da izrazi sumnju u takve `dokaze`, ipak su, s vremenom, sa crkvene strane, brojna prikazanja (najčešće Majke Božije) protumačena kao stvarna. Nakon crkvenog blagoslova, čudotvorna mesta su uspešno pretvorena u izvore znatnih sredstava prihoda za lokalno stanovništvo, pa čak i vrlo razvijen turistički promet.
Analizirajući dokumentaciju i lično posetivši mnoga mesta na kojima su se `čuda` zbila, razgovarajući sa svedocima i samim `vidovnjacima`, Deniken ostaje veran svojim tezama o postojanju kontakta između razvijenih inteligentnih bića u svemiru i naše planete: po njemu su prikazanja jedna vrsta materijalnog komuniciranja vanzemaljaca sa nama. Prema ovoj tezi možemo da budemo u potpunosti skeptični, možemo je čak smatrati neverovatnom, ali brojna pitanja koja ova knjiga pobuđuje navešće nas da sami dolazimo do obrazloženijih mišljenja.
Zbog toga, bez obzira na svu rezervu prema Denikenovim postavkama, ovom knjigom čitalac proširuje vidokrug svog gledanja na pojave koje još i danas ponegde rezultiraju zabludama verskog fanatizma.
Ako pratite i rado gledate seriju Drevni vanzemaljci (Ancient Aliens) koja se prikazuje na History kanalu sigurno će vam se dopasti i ova knjiga!


Erich von Daniken
Prikazanja
Erih fon Daniken


Emilio Salgari Kapetan OlujaKlasična dela omladinske književnostiKADOKilustrovanoEmilio Salgari (ital. Emilio Salgari, 1862-1911) bio je italijanski novinar i pisac avanturističkih, istorijskih i naučno-fantastičnih romana. U svetu je najpoznatiji po seriji romana o Sandokanu, koji su više puta ekranizovani u Italiji i SAD. Italijanska serija Sandokan, sa indijskim glumcem Kabir Bedijem u glavnoj ulozi, bila je popularna u Srbiji 80-ih godina, a u Italiji njegova dela su popularna i danas.*Kapetan Oluja je brzim pokretom zbacio ogrtač, puštajući ga da padne na zemlju, jednu ruku stavio je na bok a drugu na držak mača. Bio je to veoma lep mladić, čak i suviše lep za ratnika, visok, vitak, crnih očiju koje su ličile na dve žeravice, devojačkih usana i divnih zuba, duge, kao ugalj crne kose. Sve u svemu, pre je ličio na ljupku devojku nego na plaćeničkog kapetana. I njegova odeća je bila veoma elegantna, a pre svega uredna, i pored neprekidnih turskih napada koji mu nisu ostavljali mnogo vremena. Na sebi je imao potpunu čeličnu opremu sa malim grbom na sredini grudi na kome su se videle tri zvezde iznad kojih je bila vojvodska kruna; mamuze su bile pozlaćene, dok je za pojasom od plave svile, divno izvezenim, nosio tanak mač srebrnog drška, sličan onima koje su u to vreme upotrebljavali Francuzi...

Kapetan Oluja

Emilio Salgari  
Kapetan Oluja
Klasična dela omladinske književnosti
KADOK
ilustrovano
Emilio Salgari (ital. Emilio Salgari, 1862-1911) bio je italijanski novinar i pisac avanturističkih, istorijskih i naučno-fantastičnih romana. U svetu je najpoznatiji po seriji romana o Sandokanu, koji su više puta ekranizovani u Italiji i SAD. Italijanska serija Sandokan, sa indijskim glumcem Kabir Bedijem u glavnoj ulozi, bila je popularna u Srbiji 80-ih godina, a u Italiji njegova dela su popularna i danas.
*
Kapetan Oluja je brzim pokretom zbacio ogrtač, puštajući ga da padne na zemlju, jednu ruku stavio je na bok a drugu na držak mača. Bio je to veoma lep mladić, čak i suviše lep za ratnika, visok, vitak, crnih očiju koje su ličile na dve žeravice, devojačkih usana i divnih zuba, duge, kao ugalj crne kose. Sve u svemu, pre je ličio na ljupku devojku nego na plaćeničkog kapetana. I njegova odeća je bila veoma elegantna, a pre svega uredna, i pored neprekidnih turskih napada koji mu nisu ostavljali mnogo vremena. Na sebi je imao potpunu čeličnu opremu sa malim grbom na sredini grudi na kome su se videle tri zvezde iznad kojih je bila vojvodska kruna; mamuze su bile pozlaćene, dok je za pojasom od plave svile, divno izvezenim, nosio tanak mač srebrnog drška, sličan onima koje su u to vreme upotrebljavali Francuzi...



Emilio Salgari  Kapetan Oluja KADOK Knjiga za decu i omladinu polovna knjiga