Dervis i smrt

Derviš i smrt

Erik Van LustbaderNULA*Iako je američki slikar Michael Doss školovan na drevnim načinima ratnika, on vodi miran život. Sve dok tragična smrt njegova oca ne rasplamsa ratnički duh u njegovoj krvi koji se neće ugasiti dok ne otkrije tajnu zagonetnog života svog oca. Njegovo ga putovanje gura u opasno podzemlje, gdje se nalazi u smrtonosnoj borbi sa zlokobnom japanskom organizacijom koja želi uništiti Sjedinjene Države kroz globalni ekonomski kaos. Doss je zarobljen. Njegova jedina šansa za preživljavanje je konačna konfrontacija, licem u lice, s podlim ubojicom iza svega - Nula.

NULA

Erik Van Lustbader
NULA
*
Iako je američki slikar Michael Doss školovan na drevnim načinima ratnika, on vodi miran život. Sve dok tragična smrt njegova oca ne rasplamsa ratnički duh u njegovoj krvi koji se neće ugasiti dok ne otkrije tajnu zagonetnog života svog oca. Njegovo ga putovanje gura u opasno podzemlje, gdje se nalazi u smrtonosnoj borbi sa zlokobnom japanskom organizacijom koja želi uništiti Sjedinjene Države kroz globalni ekonomski kaos. Doss je zarobljen. Njegova jedina šansa za preživljavanje je konačna konfrontacija, licem u lice, s podlim ubojicom iza svega - Nula.


Alan Ford - U kolu s otmičarembroj 189superstripMagnus - Bunker*Kao i u Besplatnom podvigu, konkretna radnja se stavlja u drugi plan, a kolo vode različite potpriče. Naslovni otmičar se pojavljuje samo na zadnjih 20-ak stranica, a ostatak epizode zauzimaju pregovori s ministrima glede osnivanja podružnice, majmunarije u cvjećarnici, treći i konačni nastavak Odiseje, te mini-Odiseja Grunfa i Nosonje. Ipak, s takvom raspodjelom elemenata radnje nemam ništa protiv. Ionako konkretna priča nikad nije bila kamen temeljac serijala pa je osvježenje vidjeti ovakav način vođenja radnje.

Alan Ford - U kolu s otmicarem

Alan Ford - U kolu s otmičarem
broj 189
superstrip
Magnus - Bunker
*
Kao i u Besplatnom podvigu, konkretna radnja se stavlja u drugi plan, a kolo vode različite potpriče. Naslovni otmičar se pojavljuje samo na zadnjih 20-ak stranica, a ostatak epizode zauzimaju pregovori s ministrima glede osnivanja podružnice, majmunarije u cvjećarnici, treći i konačni nastavak Odiseje, te mini-Odiseja Grunfa i Nosonje. Ipak, s takvom raspodjelom elemenata radnje nemam ništa protiv. Ionako konkretna priča nikad nije bila kamen temeljac serijala pa je osvježenje vidjeti ovakav način vođenja radnje.


Alan Ford - U kolu s otmičarem
broj 189
superstrip
Magnus - Bunker


Alan Ford - U kolu s otmičarem

Ivo VojnovićEkvinocijo - Drama u četiri činaIvan Ivo Vojnović (Dubrovnik, 9. oktobar 1857 — Beograd, 30. avgust 1929) bio je srpski književnik i pravnik, član Srpske kraljevske akademija nauka (1924), dramaturg Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu, bio je dubrovački pisac iz poznate srpskeporodice Vojnovića.KNJIŽEVNI ROD I VRSTA DJELA: drama u 4 činaLIKOVI:FRANO DRAŽIĆ, kapetan pomorskiNIKO MARINOVIĆ, bogataš iz AmerikeIVO LEDINIĆ, meštar na škaruTONI, djetić u LedinićaMARIJA od posteLUCIJA, djevojka u Frana DražićaPAVO, barkarijolVLAHO slijepiGROBARANICA, Franova kćiJELE, majka Ive L.KATA, Pavova ženajedan stari mornarpomorci, radnici na škaru, ženice, djeca, narodMESTO I VREME RADNJE: malo pristanište dubrovačkog primorja godine 186

Ekvinocijo

Ivo Vojnović
Ekvinocijo - Drama u četiri čina
Ivan Ivo Vojnović (Dubrovnik, 9. oktobar 1857 — Beograd, 30. avgust 1929) bio je srpski književnik i pravnik, član Srpske kraljevske akademija nauka (1924), dramaturg Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu, bio je dubrovački pisac iz poznate srpskeporodice Vojnovića.
KNJIŽEVNI ROD I VRSTA DJELA: drama u 4 čina
LIKOVI:
FRANO DRAŽIĆ, kapetan pomorski
NIKO MARINOVIĆ, bogataš iz Amerike
IVO LEDINIĆ, meštar na škaru
TONI, djetić u Ledinića
MARIJA od poste
LUCIJA, djevojka u Frana Dražića
PAVO, barkarijol
VLAHO slijepi
GROBAR
ANICA, Franova kći
JELE, majka Ive L.
KATA, Pavova žena
jedan stari mornar
pomorci, radnici na škaru, ženice, djeca, narod
MESTO I VREME RADNJE: malo pristanište dubrovačkog primorja godine 186


Ekvinocijo Ivo Vojnović satara knjiga antikvarna knjiga polovna knjiga

Historija muzike I-II Josip AndreisAndreis, Josip, hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe (Split, 19. III. 1909 – Zagreb, 16. I. 1982). U Zagrebu završio romanistiku (talijanski, francuski) na Filozofskome fakultetu i nastavnički odsjek Muzičke akademije. Kompoziciju je učio privatno kod I. Paraća. Najprije gimnazijski profesor (Šibenik, Herceg Novi, Split), potom profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1948–72). Redoviti član JAZU (danas HAZU), predsjednik Udruženja kompozitora Hrvatske (danas Hrvatsko društvo skladatelja) te dobitnik nekoliko nagrada, odličja i priznanja; 1975. dobio je Nagradu za životno djelo. Muzikološki rad J. Andreisa sastoji se od niza temeljnih studija o istaknutim glazbenicima hrvatske povijesti, I. Lukačiću (kritičko izdanje Šesnaest moteta, 1970), J. Albertiju, I. Paraću, J. Gotovcu i drugima, o problematici prvih hrvatskih glazbenih časopisa (Sv. Cecilija, Gusle, Glazba) u XIX. st. te rezultatima i zadatcima muzikologije u Hrvatskoj. Među prvima se u Hrvatskoj bavio i glazbenom estetikom (Uvod u glasbenu estetiku, 1944; Vječni Orfej, 1968). Andreis je najzaslužniji kao povjesničar glazbe bez premca u Hrvatskoj u XX. st. Njegova Povijest glazbe izašla je od 1942. do 1976. u četiri izdanja s različitim naslovima, da bi u posljednjoj verziji u tri sveska do danas ostala jedinom općom enciklopedijskom poviješću glazbe hrvatskog autora. Andreisovi historiografski uzori na tome području prije svega su francuske i talijanske povijesti glazbe iz prve polovice XX. st. (J. Combarieu, R. Rolland, A. Della Corte). Andreis je prvi moderni povjesničar hrvatske glazbe, a njegova Povijest hrvatske glazbe (od 1962. do 1982. u 2 hrvatska i 2 engleska izdanja) još je uvijek najstandardnije djelo hrvatske glazbene historiografije. Andreis je prvi u Hrvatskoj uveo znanstvene standarde u cjelovito poimanje povijesti glazbe od srednjeg vijeka do XX. st., zalažući se prije svega za provedbu načela o ravnopravnosti stilskih izbora i usmjerenja i za objektivnost u pristupu građi (djela, pojave, osobe, artefakti). Prvi je u Hrvatsku donio osnovne podatke o izvaneuropskim glazbenim kulturama i glazbi manjih europskih naroda. Danas je Andreisov stil pisanja i neoromantički svjetonazor, osobito u pogledu glazbe XIX. i XX. st., zastario, ali njegovi tekstovi i dalje pokazuju visok stupanj faktografske pouzdanosti i praktičke uporabivosti za ljubitelje glazbe i za profesionalce podjednako. Andreis je i prvi glavni urednik Muzičke enciklopedije u Hrvatskoj (I. izdanje u 2 sveska 1958–62).

Historija muzike I-II

Historija muzike I-II Josip Andreis
Andreis, Josip, hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe (Split, 19. III. 1909 – Zagreb, 16. I. 1982). U Zagrebu završio romanistiku (talijanski, francuski) na Filozofskome fakultetu i nastavnički odsjek Muzičke akademije. Kompoziciju je učio privatno kod I. Paraća. Najprije gimnazijski profesor (Šibenik, Herceg Novi, Split), potom profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1948–72). Redoviti član JAZU (danas HAZU), predsjednik Udruženja kompozitora Hrvatske (danas Hrvatsko društvo skladatelja) te dobitnik nekoliko nagrada, odličja i priznanja; 1975. dobio je Nagradu za životno djelo. Muzikološki rad J. Andreisa sastoji se od niza temeljnih studija o istaknutim glazbenicima hrvatske povijesti, I. Lukačiću (kritičko izdanje Šesnaest moteta, 1970), J. Albertiju, I. Paraću, J. Gotovcu i drugima, o problematici prvih hrvatskih glazbenih časopisa (Sv. Cecilija, Gusle, Glazba) u XIX. st. te rezultatima i zadatcima muzikologije u Hrvatskoj. Među prvima se u Hrvatskoj bavio i glazbenom estetikom (Uvod u glasbenu estetiku, 1944; Vječni Orfej, 1968). Andreis je najzaslužniji kao povjesničar glazbe bez premca u Hrvatskoj u XX. st. Njegova Povijest glazbe izašla je od 1942. do 1976. u četiri izdanja s različitim naslovima, da bi u posljednjoj verziji u tri sveska do danas ostala jedinom općom enciklopedijskom poviješću glazbe hrvatskog autora. Andreisovi historiografski uzori na tome području prije svega su francuske i talijanske povijesti glazbe iz prve polovice XX. st. (J. Combarieu, R. Rolland, A. Della Corte). Andreis je prvi moderni povjesničar hrvatske glazbe, a njegova Povijest hrvatske glazbe (od 1962. do 1982. u 2 hrvatska i 2 engleska izdanja) još je uvijek najstandardnije djelo hrvatske glazbene historiografije. Andreis je prvi u Hrvatskoj uveo znanstvene standarde u cjelovito poimanje povijesti glazbe od srednjeg vijeka do XX. st., zalažući se prije svega za provedbu načela o ravnopravnosti stilskih izbora i usmjerenja i za objektivnost u pristupu građi (djela, pojave, osobe, artefakti). Prvi je u Hrvatsku donio osnovne podatke o izvaneuropskim glazbenim kulturama i glazbi manjih europskih naroda. Danas je Andreisov stil pisanja i neoromantički svjetonazor, osobito u pogledu glazbe XIX. i XX. st., zastario, ali njegovi tekstovi i dalje pokazuju visok stupanj faktografske pouzdanosti i praktičke uporabivosti za ljubitelje glazbe i za profesionalce podjednako. Andreis je i prvi glavni urednik Muzičke enciklopedije u Hrvatskoj (I. izdanje u 2 sveska 1958–62).


Historija muzike I-II Josip Andreis Andreis, Josip, hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe (Split, 19. III. 1909 – Zagreb, 16. I. 1982). 

Alan Ford: Banda propalicaMagnus i Bunkerbroj 335supestrip

Alan Ford: Banda propalica

Alan Ford: Banda propalica
Magnus i Bunker
broj 335
supestrip


Alan Ford: Banda propalica
Magnus i Bunker
BROJ 335
supestrip

Pravopis srpskohrvatskog jezikaStevanović i JonkeMatica srpska i Matica hrvatska1986

Pravopis srpskohrvatskog jezika

Pravopis srpskohrvatskog jezika
Stevanović i Jonke
Matica srpska i Matica hrvatska
1986


Đorđe MiloševićVreme stida i zločina Knjiga našeg poznatog spoljnopolitičkog novinara i publiciste Đorđa Miloševića, dugogodišnjeg dopisnika iz Moskve (od 1992 god), predstavlja vredno svedočanstvo o događajima u bivšoj Jugoslaviji, njenom razbijanju i građanskom ratu viđenim iz Moskve. U knjizi su autentična dokumenta, izjave najviših ruskihrukovodilaca, intervjui s njima, reagovanja zvaničnika, vojnih rukovodilaca, komentariruskih medija i sve govori o ponašanju zvanične Moskve u vreme krize i građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji.

Vreme stida i zlocina

Đorđe Milošević
Vreme stida i zločina

Knjiga našeg poznatog spoljnopolitičkog novinara i publiciste Đorđa Miloševića, dugogodišnjeg dopisnika iz Moskve (od 1992 god), predstavlja vredno svedočanstvo o događajima u bivšoj Jugoslaviji, njenom razbijanju i građanskom ratu viđenim iz Moskve. U knjizi su autentična dokumenta, izjave najviših ruskihrukovodilaca, intervjui s njima, reagovanja zvaničnika, vojnih rukovodilaca, komentariruskih medija i sve govori o ponašanju zvanične Moskve u vreme krize i građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji.


Đorđe Milošević
Vreme stida i zločina

Derviš i smrt

Meša Selimović