Stevan JakovljevićSmena generacijaRoman obuhvata razdoblje između 1922. i 1938. godine i prati tri generacije jedne beogradske porodice kao i društvo tog vremena. U romanu se raspravlja o mnogim problemima koji se odnose na „beogradsku čaršiju“ , administrativni aparat, korupciju, upravu grada Beograda, studente, njihove borbe protiv vladajućih režima, mučenja u zloglasnoj „Glavnjači“, masone, religioznu istočnjačku sektu Bahaulah, koja je bila počela zahvatati i naše ljude, naročito intelektualne krugove beogradskog društva, pojavu komunizma ….Kada se 1940. godine pojavio roman Stevana Jakovljevića pod ovim nazivom izazvao je veliko interesovanje u široj javnosti. Sam autor je bio rektor Beogradskog univerziteta (1945- 1950) i posle veoma čitane "Srpske trilogije" (1937) ovo je bio podsticaj za razmišljanje o prošlosti i sadašnjosti.Oficir u Prvom svetskom ratu, u Drugom je proveo u zarobljeničkim logorima Italije i Nemačke. Njegovo životno iskustvo bilo je prepuno pouka za mlađe generacije, ali je malo njih razmišljalo koliko jedno književno delo može biti stvarna slika života! Smena generacija se manifestuje u svim oblastima: to je prirodan proces koji je nekad lagan i bez ikakvih konflikata, a nekad buran i rušilački!

Smena generacija

Stevan Jakovljević
Smena generacija
Roman obuhvata razdoblje između 1922. i 1938. godine i prati tri generacije jedne beogradske porodice kao i društvo tog vremena. U romanu se raspravlja o mnogim problemima koji se odnose na „beogradsku čaršiju“ , administrativni aparat, korupciju, upravu grada Beograda, studente, njihove borbe protiv vladajućih režima, mučenja u zloglasnoj „Glavnjači“, masone, religioznu istočnjačku sektu Bahaulah, koja je bila počela zahvatati i naše ljude, naročito intelektualne krugove beogradskog društva, pojavu komunizma ….
Kada se 1940. godine pojavio roman Stevana Jakovljevića pod ovim nazivom izazvao je veliko interesovanje u široj javnosti. Sam autor je bio rektor Beogradskog univerziteta (1945- 1950) i posle veoma čitane "Srpske trilogije" (1937) ovo je bio podsticaj za razmišljanje o prošlosti i sadašnjosti.Oficir u Prvom svetskom ratu, u Drugom je proveo u zarobljeničkim logorima Italije i Nemačke. Njegovo životno iskustvo bilo je prepuno pouka za mlađe generacije, ali je malo njih razmišljalo koliko jedno književno delo može biti stvarna slika života! Smena generacija se manifestuje u svim oblastima: to je prirodan proces koji je nekad lagan i bez ikakvih konflikata, a nekad buran i rušilački!


Stevan Jakovljević
Smena generacija, Roman obuhvata razdoblje između 1922. i 1938. godine.

Aleksandar SolženjicinJedan dan Ivana DenisovičaMatrjonino domaćinstvo"Jedan dan Ivana Denisoviča" (ruski Odín denь Ivána Denísoviča; Odin den' Ivana Denisovicha) ruski je roman kojeg je 1962. napisao Aleksandar Solženjicin. Radnja prati jedan dan u životu naslovnog junaka, zatvorenika osuđenog na robiju od 10 godina u gulagu negdje u azijskom dijelu Sovjetskog Saveza 1951. Radnja se zasniva na autobiografskim iskustvima samog autora koji je proveo 8 godina u gulagu zbog vrijeđanja Staljina u jednom pismu. Roman je znakovit po tome što je bio prvo rusko književno djelo koje je otvoreno progovorilo o toj tabu temi.[1] Izbjegnuta je cenzura zahvaljujući što je na snazi bilo rušenje Staljinova kulta ličnosti.

Jedan dan Ivana Denisovica

Aleksandar Solženjicin
Jedan dan Ivana Denisoviča
Matrjonino domaćinstvo
"Jedan dan Ivana Denisoviča" (ruski Odín denь Ivána Denísoviča; Odin den' Ivana Denisovicha) ruski je roman kojeg je 1962. napisao Aleksandar Solženjicin. Radnja prati jedan dan u životu naslovnog junaka, zatvorenika osuđenog na robiju od 10 godina u gulagu negdje u azijskom dijelu Sovjetskog Saveza 1951. Radnja se zasniva na autobiografskim iskustvima samog autora koji je proveo 8 godina u gulagu zbog vrijeđanja Staljina u jednom pismu. Roman je znakovit po tome što je bio prvo rusko književno djelo koje je otvoreno progovorilo o toj tabu temi.[1] Izbjegnuta je cenzura zahvaljujući što je na snazi bilo rušenje Staljinova kulta ličnosti.


Aleksandar Solženjicin
Jedan dan Ivana Denisoviča
Matrjonino domaćinstvo


Jedan dan Ivana Denisoviča

Historija muzike I-II Josip AndreisAndreis, Josip, hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe (Split, 19. III. 1909 – Zagreb, 16. I. 1982). U Zagrebu završio romanistiku (talijanski, francuski) na Filozofskome fakultetu i nastavnički odsjek Muzičke akademije. Kompoziciju je učio privatno kod I. Paraća. Najprije gimnazijski profesor (Šibenik, Herceg Novi, Split), potom profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1948–72). Redoviti član JAZU (danas HAZU), predsjednik Udruženja kompozitora Hrvatske (danas Hrvatsko društvo skladatelja) te dobitnik nekoliko nagrada, odličja i priznanja; 1975. dobio je Nagradu za životno djelo. Muzikološki rad J. Andreisa sastoji se od niza temeljnih studija o istaknutim glazbenicima hrvatske povijesti, I. Lukačiću (kritičko izdanje Šesnaest moteta, 1970), J. Albertiju, I. Paraću, J. Gotovcu i drugima, o problematici prvih hrvatskih glazbenih časopisa (Sv. Cecilija, Gusle, Glazba) u XIX. st. te rezultatima i zadatcima muzikologije u Hrvatskoj. Među prvima se u Hrvatskoj bavio i glazbenom estetikom (Uvod u glasbenu estetiku, 1944; Vječni Orfej, 1968). Andreis je najzaslužniji kao povjesničar glazbe bez premca u Hrvatskoj u XX. st. Njegova Povijest glazbe izašla je od 1942. do 1976. u četiri izdanja s različitim naslovima, da bi u posljednjoj verziji u tri sveska do danas ostala jedinom općom enciklopedijskom poviješću glazbe hrvatskog autora. Andreisovi historiografski uzori na tome području prije svega su francuske i talijanske povijesti glazbe iz prve polovice XX. st. (J. Combarieu, R. Rolland, A. Della Corte). Andreis je prvi moderni povjesničar hrvatske glazbe, a njegova Povijest hrvatske glazbe (od 1962. do 1982. u 2 hrvatska i 2 engleska izdanja) još je uvijek najstandardnije djelo hrvatske glazbene historiografije. Andreis je prvi u Hrvatskoj uveo znanstvene standarde u cjelovito poimanje povijesti glazbe od srednjeg vijeka do XX. st., zalažući se prije svega za provedbu načela o ravnopravnosti stilskih izbora i usmjerenja i za objektivnost u pristupu građi (djela, pojave, osobe, artefakti). Prvi je u Hrvatsku donio osnovne podatke o izvaneuropskim glazbenim kulturama i glazbi manjih europskih naroda. Danas je Andreisov stil pisanja i neoromantički svjetonazor, osobito u pogledu glazbe XIX. i XX. st., zastario, ali njegovi tekstovi i dalje pokazuju visok stupanj faktografske pouzdanosti i praktičke uporabivosti za ljubitelje glazbe i za profesionalce podjednako. Andreis je i prvi glavni urednik Muzičke enciklopedije u Hrvatskoj (I. izdanje u 2 sveska 1958–62).

Historija muzike I-II

Historija muzike I-II Josip Andreis
Andreis, Josip, hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe (Split, 19. III. 1909 – Zagreb, 16. I. 1982). U Zagrebu završio romanistiku (talijanski, francuski) na Filozofskome fakultetu i nastavnički odsjek Muzičke akademije. Kompoziciju je učio privatno kod I. Paraća. Najprije gimnazijski profesor (Šibenik, Herceg Novi, Split), potom profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1948–72). Redoviti član JAZU (danas HAZU), predsjednik Udruženja kompozitora Hrvatske (danas Hrvatsko društvo skladatelja) te dobitnik nekoliko nagrada, odličja i priznanja; 1975. dobio je Nagradu za životno djelo. Muzikološki rad J. Andreisa sastoji se od niza temeljnih studija o istaknutim glazbenicima hrvatske povijesti, I. Lukačiću (kritičko izdanje Šesnaest moteta, 1970), J. Albertiju, I. Paraću, J. Gotovcu i drugima, o problematici prvih hrvatskih glazbenih časopisa (Sv. Cecilija, Gusle, Glazba) u XIX. st. te rezultatima i zadatcima muzikologije u Hrvatskoj. Među prvima se u Hrvatskoj bavio i glazbenom estetikom (Uvod u glasbenu estetiku, 1944; Vječni Orfej, 1968). Andreis je najzaslužniji kao povjesničar glazbe bez premca u Hrvatskoj u XX. st. Njegova Povijest glazbe izašla je od 1942. do 1976. u četiri izdanja s različitim naslovima, da bi u posljednjoj verziji u tri sveska do danas ostala jedinom općom enciklopedijskom poviješću glazbe hrvatskog autora. Andreisovi historiografski uzori na tome području prije svega su francuske i talijanske povijesti glazbe iz prve polovice XX. st. (J. Combarieu, R. Rolland, A. Della Corte). Andreis je prvi moderni povjesničar hrvatske glazbe, a njegova Povijest hrvatske glazbe (od 1962. do 1982. u 2 hrvatska i 2 engleska izdanja) još je uvijek najstandardnije djelo hrvatske glazbene historiografije. Andreis je prvi u Hrvatskoj uveo znanstvene standarde u cjelovito poimanje povijesti glazbe od srednjeg vijeka do XX. st., zalažući se prije svega za provedbu načela o ravnopravnosti stilskih izbora i usmjerenja i za objektivnost u pristupu građi (djela, pojave, osobe, artefakti). Prvi je u Hrvatsku donio osnovne podatke o izvaneuropskim glazbenim kulturama i glazbi manjih europskih naroda. Danas je Andreisov stil pisanja i neoromantički svjetonazor, osobito u pogledu glazbe XIX. i XX. st., zastario, ali njegovi tekstovi i dalje pokazuju visok stupanj faktografske pouzdanosti i praktičke uporabivosti za ljubitelje glazbe i za profesionalce podjednako. Andreis je i prvi glavni urednik Muzičke enciklopedije u Hrvatskoj (I. izdanje u 2 sveska 1958–62).


Historija muzike I-II Josip Andreis Andreis, Josip, hrvatski muzikolog i povjesničar glazbe (Split, 19. III. 1909 – Zagreb, 16. I. 1982). 

Ljudi sa četiri prsta Miodrag BulatovićBIGZ Beograd1976Miodrag Bulatović (Okladi, kod Bijelog Polja, 20. februar 1930 — Igalo, 15. mart 1991) bio je srpski pisac i novinar. Važi za jednog od naših najboljih romansijera i najprevođenijih pisaca, iako je status njegove književnosti marginalizovan.Godine 1975. objavljeno je "preko dvadeset" romana a u užem izboru našli su se Vojin Jelić: "Pobožni đavo", Niko Jovićević: "Madra oka", Dragoslav Mihailović: "Petrijin venac", Miodrag Bulatović "Ljudi sa četiri prsta", Radomir Smiljanić: "U Andima Hegelovo telo".Žiri u sastavu Petar Džadžić, Muharem Pervić, Radovan Vučković, Vuk Filipović, Sreten Asanović, Milan Vlajčić i Žika Bogdanović svoju odluku doneo je većinom glasova. (P. Džadžić i M. Pervić nisu učestvovali u radu žirija a M. I. Bandić podneo je ostavku pa je na njegovo mesto pozvan M. Vlajčić.)NIN od 1. februara 1976. donosi reči Miodraga Bulatovića o priznanju koje mu je dodeljeno:"Ova nagrada je za mene, mogu otvoreno reći, prekretnica. To je istovremeno prvo umetničko i književno priznanje koje sam dobio posle punih dvadeset godina rada na književnosti. Srećan sam što je to nagrada lista u kome sam objavio svoje prve prozne sastave. NIN-ova nagrada je "naš Gonkur", u to nema sumnje, pa nije važan ni njen finansijski iznos..."Književni junaci romana Ljudi sa četiri prsta pripadaju sloju odbačenih, bivših ljudi, propalih egizistencija. To je ceo jedan svet podzemlja ili, paralelni svet, sva istočnoevropska emigracija koja je našla utočište u zapadnoevropskim zemljama. Emigranti svih vrsta, čije je jedino zanimanje karađa, pljačka, nasilje i teror, glavni su junaci ove crne hronike Evrope. Vozovi, konclageri, svratišta, uglavnom na teritoriji Nemačke, jesu mesta na kojima se pojavljuju Bulatovićevi junaci. U Ljudima sa četiri prsta nema ni glavnog događaja ni glavnom junaka. U prvom planu je pojava ili fenomen emigracije, a kroz niz karakterističnih zgoda ukazuje se na politički i egzistencijalni vid ovog problema.Čitav ovaj svet ubica, lopova, zločinaca Bulatović posmatra iz posebne vizure koja pomera granice stvarnog i nestvarnog, pa i samim junacimanjihov život katkad liči na igru. Koristeći se metodom groteskne gradnje slika, Bulatović je ostvario upečatljivu sliku sveta koji deluje kao opomena, upozorenje na danas sve prisutniju opasnost od nasilja i terora.

Ljudi sa cetiri prsta

Ljudi sa četiri prsta 
Miodrag Bulatović
BIGZ Beograd
1976
Miodrag Bulatović (Okladi, kod Bijelog Polja, 20. februar 1930 — Igalo, 15. mart 1991) bio je srpski pisac i novinar. Važi za jednog od naših najboljih romansijera i najprevođenijih pisaca, iako je status njegove književnosti marginalizovan.
Godine 1975. objavljeno je "preko dvadeset" romana a u užem izboru našli su se Vojin Jelić: "Pobožni đavo", Niko Jovićević: "Madra oka", Dragoslav Mihailović: "Petrijin venac", Miodrag Bulatović "Ljudi sa četiri prsta", Radomir Smiljanić: "U Andima Hegelovo telo".
Žiri u sastavu Petar Džadžić, Muharem Pervić, Radovan Vučković, Vuk Filipović, Sreten Asanović, Milan Vlajčić i Žika Bogdanović svoju odluku doneo je većinom glasova. (P. Džadžić i M. Pervić nisu učestvovali u radu žirija a M. I. Bandić podneo je ostavku pa je na njegovo mesto pozvan M. Vlajčić.)
NIN od 1. februara 1976. donosi reči Miodraga Bulatovića o priznanju koje mu je dodeljeno:
"Ova nagrada je za mene, mogu otvoreno reći, prekretnica. To je istovremeno prvo umetničko i književno priznanje koje sam dobio posle punih dvadeset godina rada na književnosti. Srećan sam što je to nagrada lista u kome sam objavio svoje prve prozne sastave. NIN-ova nagrada je "naš Gonkur", u to nema sumnje, pa nije važan ni njen finansijski iznos..."
Književni junaci romana Ljudi sa četiri prsta pripadaju sloju odbačenih, bivših ljudi, propalih egizistencija. To je ceo jedan svet podzemlja ili, paralelni svet, sva istočnoevropska emigracija koja je našla utočište u zapadnoevropskim zemljama. Emigranti svih vrsta, čije je jedino zanimanje karađa, pljačka, nasilje i teror, glavni su junaci ove crne hronike Evrope. Vozovi, konclageri, svratišta, uglavnom na teritoriji Nemačke, jesu mesta na kojima se pojavljuju Bulatovićevi junaci. U Ljudima sa četiri prsta nema ni glavnog događaja ni glavnom junaka. U prvom planu je pojava ili fenomen emigracije, a kroz niz karakterističnih zgoda ukazuje se na politički i egzistencijalni vid ovog problema.
Čitav ovaj svet ubica, lopova, zločinaca Bulatović posmatra iz posebne vizure koja pomera granice stvarnog i nestvarnog, pa i samim junacimanjihov život katkad liči na igru. Koristeći se metodom groteskne gradnje slika, Bulatović je ostvario upečatljivu sliku sveta koji deluje kao opomena, upozorenje na danas sve prisutniju opasnost od nasilja i terora.


Ljudi sa četiri prsta Miodrag Bulatović NINova nagrada polovne knjige oštećene knjige stare knjige

Ljudi sa četiri prsta

PripovetkeKnjiga I Radoje DomanovićZa štampu pripremio Branislav MiljkovićSadržaj:Rođen-danObjavaSlika sa uliceSnovi i javaNa mlađima svet ostajeSmrtNe razumemPozorište u palanciUkidanje strastiA hleba!ZamenaJa sam SrbinNa raskršćuRazorena srećaPromašena srećaIdealistaPevačev UskrsOzbiljne naučne stvariDangaUspomene iz detinjstvaLovčev zapisnikHajduk Stanko po kritičarskom receptu g. Momčila IvanićaPod hrastomSrećaVođaŠuleZbog ljubavi

Pripovetke

Pripovetke
Knjiga I 
Radoje Domanović
Za štampu pripremio Branislav Miljković
Sadržaj:
Rođen-dan
Objava
Slika sa ulice
Snovi i java
Na mlađima svet ostaje
Smrt
Ne razumem
Pozorište u palanci
Ukidanje strasti
A hleba!
Zamena
Ja sam Srbin
Na raskršću
Razorena sreća
Promašena sreća
Idealista
Pevačev Uskrs
Ozbiljne naučne stvari
Danga
Uspomene iz detinjstva
Lovčev zapisnik
Hajduk Stanko po kritičarskom receptu g. Momčila Ivanića
Pod hrastom
Sreća
Vođa
Šule
Zbog ljubavi


Pripovetke Radoje Domanović stara knjiga oštećena knjiga polovna knjiga

Oštećene knjige, Tri romana za 300 dinaraMir-Jam Milica Jakovljević To je bilo jedne noći na Jadranu: Krinku i Lolu, dve rodene sestre, život nije mazio. Ali to im nije smetalo da izrastu u lepo vaspitane, pametne i odgovorne devojke, ponos svojih roditelja. Za nagradu, otac ih je poslao na more. I tu pocinju dve ljubavne price, podjednako interesantne, sa neocekivanim zapletima i krajem...Mir-Jam je majstorski, kroz ovaj roman, vodila dve paralelne radnje, pokazavši još jednom da je neprevazidena ženska spisateljica na ovim prostorima izmedu dva rata. U slovenačkim gorama : Osim ljubavnog zapleta, roman krase neverovatno lepi opisi Slovenije i dijalozi koji svojom sažetošću daju nov kvalitet njenom pisanju.Nepobedivo srce: Miomira i Ninoslav naizgled su nespojive ličnosti - ona je lepa i razmažena bogatašica, on siromašni student iz unutrašnjosti. Ali ljubav ne bira ni vreme ni mesto. Ona jednostavno plane da bi nam život obasjla svetlošću. Milica Jakovljević (Jagodina, 22. april 1887 — Beograd, 22. decembar 1952), poznata pod pseudonimom Mir-Jam, bila je srpska novinarka i književnica. Novinarsku karijeru je započela u beogradskim „Novostima”, a nastavila u „Nedeljnim ilustracijama”. Pod pseudonimom Mir Jam objavila je više ljubavnih priča i romana. Jedna je od samo tri žene, među sto najznačajnijih srpskih novinara, uvrštene u monografiji o dva veka srpskog novinarstva (1791–1991).

Tri romana Mir-Jam

Oštećene knjige, Tri romana za 300 dinara
Mir-Jam 
Milica Jakovljević 
To je bilo jedne noći na Jadranu: Krinku i Lolu, dve rodene sestre, život nije mazio. Ali to im nije smetalo da izrastu u lepo vaspitane, pametne i odgovorne devojke, ponos svojih roditelja. Za nagradu, otac ih je poslao na more. I tu pocinju dve ljubavne price, podjednako interesantne, sa neocekivanim zapletima i krajem...Mir-Jam je majstorski, kroz ovaj roman, vodila dve paralelne radnje, pokazavši još jednom da je neprevazidena ženska spisateljica na ovim prostorima izmedu dva rata.
 U slovenačkim gorama : Osim ljubavnog zapleta, roman krase neverovatno lepi opisi Slovenije i dijalozi koji svojom sažetošću daju nov kvalitet njenom pisanju.
Nepobedivo srce: Miomira i Ninoslav naizgled su nespojive ličnosti - ona je lepa i razmažena bogatašica, on siromašni student iz unutrašnjosti. Ali ljubav ne bira ni vreme ni mesto. Ona jednostavno plane da bi nam život obasjla svetlošću. 

Milica Jakovljević (Jagodina, 22. april 1887 — Beograd, 22. decembar 1952), poznata pod pseudonimom Mir-Jam, bila je srpska novinarka i književnica. Novinarsku karijeru je započela u beogradskim „Novostima”, a nastavila u „Nedeljnim ilustracijama”. Pod pseudonimom Mir Jam objavila je više ljubavnih priča i romana. Jedna je od samo tri žene, među sto najznačajnijih srpskih novinara, uvrštene u monografiji o dva veka srpskog novinarstva (1791–1991).



Mir-Jam Milica Jakovljević To je bilo jedne noći na Jadranu U slovenačkim gorama Nepobedivo srce stara knjiga polovna knjiga

Ivo Andrić Pripovetke Savremenik Srpske književne zadruge 1931Kolo IKnjiga IMara milosnicaIspovjedČudo u olovuKod kazanaMost na ŽepiAnikina vremena

Ivo Andrić 
Pripovetke 
Savremenik Srpske književne zadruge 
1931
Kolo I
Knjiga I
Mara milosnica
Ispovjed
Čudo u olovu
Kod kazana
Most na Žepi
Anikina vremena


Ivo Andrić Pripovetke Savremenik Srpske književne zadruge 1931 Ivo Andric antikvarna knjiga

Srpski rječnikeVuk Stefanović KaradžićNolit, Beograd1975fototipsko izdanje iz 1852SRPSKI RIJEČNIK ISTUMAČEN NJEMAČKIJEM I LATINSKIM RIJEČIMA&nbsp;– skupio ga i na svijet izdao Vuk Stefanović Karadžić, u Beču 1852. godine

Srpski rjecnik

Srpski rječnike
Vuk Stefanović Karadžić
Nolit, Beograd
1975
fototipsko izdanje iz 1852
SRPSKI RIJEČNIK ISTUMAČEN NJEMAČKIJEM I LATINSKIM RIJEČIMA – skupio ga i na svijet izdao Vuk Stefanović Karadžić, u Beču 1852. godine


Srpski rječnik Vuk Stefanović Karadžić srpski jezik ćirilica 
SRPSKI RIJEČNIK ISTUMAČEN NJEMAČKIJEM I LATINSKIM RIJEČIMA

Srpski rječnik

ILUSTROVANA ENCIKLOPEDIJA PIŠTOLJA I REVOLVERA SVETARadmilo LekovićMiroslav StojanovićBATABeograd, 1990.Tvrd povez, veliki format 23×33 cmLatinica, 173 straneBogato ilustrovano na kvalitetnom papiruSadržaj:– Predgovor– Prvi pištolji sa tabanom na kolo i tabanom na kremen– Pištolji sa tabanom na kapislu (perkusioni pištolji)– Revolveri sa kapislom (udarači)– Revolveri sa mecima– Automatski pištolji– Novo doba

Enciklopedija pistolja i revolvera

ILUSTROVANA ENCIKLOPEDIJA PIŠTOLJA I REVOLVERA SVETA
Radmilo Leković
Miroslav Stojanović
BATA
Beograd, 1990.
Tvrd povez, veliki format 23×33 cm
Latinica, 173 strane
Bogato ilustrovano na kvalitetnom papiru
Sadržaj:
– Predgovor
– Prvi pištolji sa tabanom na kolo i tabanom na kremen
– Pištolji sa tabanom na kapislu (perkusioni pištolji)
– Revolveri sa kapislom (udarači)
– Revolveri sa mecima
– Automatski pištolji
– Novo doba


Ilustrovana enciklopedija pištolja i revolvera pištojl revolver magnum bereta luger colt walther cz

Istraži sve knjige

Prošetajte se našim pretraživačem bajkovitim predelima stare knjige, prođite kroz šumarke i livade polovne knjige, idite potokom retke knjige do izvora antikvarne knjige.

Smena generacija

Jedan dan Ivana Denisoviča

Historija muzike I-II

Ljudi sa četiri prsta

Pripovetke

Tri romana Mir-Jam

Pripovetke

Srpski rječnik

Enciklopedija pištolja i revolvera